Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u četvrtak je tijekom govora pred Odborom za vanjske poslove Europskog parlamenta jasno i više puta priznao da je Putin donio odluku o pokretanju posebne vojne operacije u Ukrajini zbog straha od ekspanzionizma NATO-a.
Njegovi komentari, koje je izvorno označio novinar Thomas Fazzi, glase kako slijedi:
“Pozadina je bila ta da je predsjednik Putin rekao u jesen 2021. i zapravo poslao nacrt sporazuma koji žele da NATO potpiše, da je obećao da više neće biti širenja NATO-a. To nam je poslao. I bio je preduvjet da ne interveniraju. Naravno da to nismo potpisali”.
Dogodilo se suprotno. Htio je da potpišemo to obećanje, da nikada nećemo širiti NATO. Htio je da uklonimo našu vojnu infrastrukturu od svih saveznika koji su se pridružili NATO-u od 1997., znači pola NATO-a, cijelu Srednju i Istočnu Europu, trebali bismo ukloniti NATO iz tog dijela našeg Saveza, uvodeći neku vrstu B članstva, ili članstvo drugo razreda. Mi smo to odbili.
Zato je krenuo u rat da spriječi NATO, još više NATO-a, blizu svojih granica”.
Stoltenberg je to rekao u sklopu općeg likovanja zbog činjenice da je Putin intervenirao u Ukrajini kako bi spriječio širenje NATO-a, ali je intervencija dovela do toga da su Švedska i Finska podnijele zahtjev za pridruživanje savezu, rekavši da to “pokazuje da kada bi predsjednik Putin napao europsku zemlju kako bi spriječi više NATO-a, dobiva upravo suprotno.”
Stoltenbergove bi primjedbe vjerojatno bile klasificirane kao ruska propaganda od strane “stručnjaka za dezinformiranje” i imperijalnih “provjerivača činjenica” koje financiraju plutokrati da ih je netko poput vas ili mene rekao online, ali zato što su došle od čelnika NATO-a kao dio serije antiruskih izjava predsjednika, dopušteno je proći bez prigovora.
U stvarnosti, Stoltenberg samo iznosi dobro utvrđenu činjenicu: suprotno službenoj zapadnoj priči, Putin je intervenirao u Ukrajini ne zato što je zao i mrzi slobodu, već zato što nijedna velika sila nikada ne bi dopustila da se strane vojne prijetnje gomilaju na njezinim granicama — uključujući Sjedinjene Američke Države. Zato su mnogi zapadni analitičari i dužnosnici godinama upozoravali da će akcije NATO-a uzrokovati rat, a ipak, kada je rat izbio, zapljusnuo nas je tsunami masovne medijske propagande koja je uvijek iznova ponavljala da se radi o „ničim izazvanoj invaziji. “
Bilo bi tako vrlo, vrlo lako spriječiti ovaj užasni rat. Bilo je potrebno mnogo upozorenja za upozorenjima da se sve ovo dogodi. Šansa za šansom za šansom da se izbjegne ova besmislena smrt i bijeda propuštena je, kako prije 2014. tako i svake godine nakon toga. Američka centralizirana struktura moći svjesno je odabrala ovaj rat i učinila to kako bi unaprijedila svoje interese. Kad bi ljudi to stvarno, duboko razumjeli, cijelo zapadno carstvo bi se srušilo.
Prokleta stvar je kako će vas nazvati agentom Kremlja ako kažete da je ovaj rat izazvao ekspanzionizam NATO-a i da služi interesima SAD-a, čak i kada NATO otvoreno kaže da je ovaj rat izazvao ekspanzionizam NATO-a, a američki dužnosnici stalno govore da je ovo rat koji služi interesima SAD-a.
Posljednja izjava u potonjoj kategoriji došla je u obliku tweeta u četvrtak od čelnika manjine u Senatu Mitcha McConnella, koji je glasio: “Stajanje uz naše saveznike protiv ruske agresije nije milosrđe. Zapravo — to je izravno ulaganje u punjenje američkog arsenala američkim oružjem koje su izradili američki radnici. Proširenje naše vojne industrijske baze stavlja Ameriku u snažniju poziciju da nadmaši Kinu”.
Kad to priznaju službeni ovlašteni kreatori narativa, to je u redu, ali kad to rade normalni ljudi, to je dezinformacija Kremlja. To je zato što kad to rade ovlašteni kreatori narativa, oni to rade kako bi unaprijedili informacijske interese američkog imperija — kako bi objasnili Amerikancima umornim od rata kako ovaj rat koristi njihovoj zemlji ili kako bi se rugali Putinovom neuspjehu da zaustavi širenje NATO-a — dok normalni ljudi učiniti oni rade na utvrđivanju što je istina i činjenično stanje.
Sve ovo dolazi nakon što su masovni mediji poput The Washington Posta izvijestili o studiji koju sponzorira EU sa skupinom koju financira američki oligarh Pierre Omidyar, otkrivajući da Twitter pod Elonom Muskom nije učinio dovoljno da cenzurira “rusku propagandu” na platformi . Time bi Musk prekršio Zakon o digitalnim uslugama Europske unije, koji zahtijeva da platforme ograniče takav materijal.
Kao što je primijetio Glenn Greenwald, Zakon o digitalnim uslugama definira “rusku propagandu” tako široko da uključuje “ideološku usklađenost s ruskom državom” u kategoriju materijala koji se mora cenzurirati, što uključuje ljude koji “papagajski ponavljaju narative iz Kremlja kroz izvorno proizveden sadržaj ili širenjem narativa usklađenog s Kremljom na različite ciljne skupine i na različitim jezicima”.
Svatko tko progovori protiv vanjske politike SAD-a u odnosu na Rusiju na internetu uvijek biva odmah optužen za “papagajsko ponavljanje narativa iz Kremlja” od strane imperijalnih apologeta koji besmisleno ponavljaju ono u što su im mediji poput The Washington Posta rekli da vjeruju, bez obzira na to imaju li ili ne učiniti s ruskom vladom. Ja osobno nemam nikakve veze ili interakcije s ruskom državom, ali svaki dan primam mnoge od ovih optužbi na internetu samo zbog kritiziranja vanjske politike SAD-a.
Da sam ja glavni tajnik NATO-a koji javno likuje da su Putinovi napori da zaustavi širenje NATO-a propali, bio bih u redu priznati da je širenje NATO-a uzrokovalo ovaj rat nakon što je odbio spriječiti nepotrebni sukob. Ali budući da štetim informacijskim interesima zapadnog carstva umjesto da im pomažem, to me čini ruskim propagandistom.
To nije zato što je definicija “ruske propagande” pogrešna, već zato što djeluje točno onako kako je zamišljeno. Nastojanje da se marginalizira i eliminira “ruska propaganda” nikada nije imalo nikakve veze s borbom protiv stvarnih materijala koje objavljuje ruska država (koji u biti ne postoje u zapadnom svijetu); pritisak je uvijek bio da se uguši protivljenje američkoj vanjskoj politici.
Kao i mnogo toga u ovom svijetu, kada se ispituje ponašanje moći, u konačnici je sve u kontroli narativa. Moćnici shvaćaju da onaj tko kontrolira dominantnu priču o svjetskim događajima zapravo kontrolira svijet, jer prava moć nije samo kontrola onoga što se događa, već i kontrola onoga što ljudi misle o tome što se događa. To je pravo ljepilo koje drži na okupu carstvo u čijem je središtu SAD, a svijet nikada neće imati priliku upoznati mir dok ljudi ne počnu shvaćati što se zapravo događa.
Comments