Dok se Dan pobjede u Europi u Njemačkoj slavi 8. svibnja . U Austriji i savezničkim zemljama Dan pobjede se u Rusiji, Izraelu i još nekim zemljama obilježava dan kasnije, 9. svibnja.
Autor: Declan Hayes
Prilagodio: Darko Brlečić
Glavna razlika za ovu razliku je u tome što su, nakon što su Jenkiji povukli Sovjete tako što su ih isključili iz potpisivanja bezuvjetne kapitulacije Njemačke 8. svibnja , Sovjeti natjerali njemačko vrhovno zapovjedništvo da ponovi proces sljedeći dan, 9. svibnja , što zapravo znači da su se Nijemci dva puta bezuvjetno predali.
Nije da je 9. svibnja označio kraj neprijateljstava jer se Wehrmacht u Kurlandskom džepu nastavio boriti i trebalo je nekoliko dana da se njihov garnizon na Kanalskim otocima preda.
Iako je niz drugih njemačkih obalnih i arktičkih vojnika neko vrijeme služio kao vojnik, za nas je najvažnije da su, čak i dok se njemačko vrhovno zapovjedništvo predavalo, Jenkiji nastavili prevariti svoje nekadašnje saveznike, i upravo u kontekstu tog trajnog dvostrukog prijelaza moramo promatrati proslave Dana pobjede u prošlosti, sadašnjosti i posebice budućnosti.
Kada primijetimo da Austrija i Njemačka slave poraz vlastitih vojski 8. svibnja i da su korumpirane zemlje poput Poljske i Ukrajine prebacile svoje proslave s 9. svibnja na 8. svibnja , u svemu tome lako možemo otkriti današnju raširenu rusofobiju . To nije put naprijed.
Iako je sovjetska Crvena armija vjerojatno malo pretjerala sa svojim bivšim vojnim paradama , čak i ako vojskama mora biti pružena prilika da pokažu svoju opremu, to je uglavnom prošlost, a sadašnji ruski predsjednik Putin pokrenuo je brojne reforme koje bi trebalo poticati , a ne demoniziran ako Europa ikada želi vidjeti mir s ove strane Sudnjeg dana.
Prvi od njih je komemoracija Besmrtnom puku , svima onima koji su se borili ili patili za Sovjetski Savez bilo na fronti ili iza linija tijekom onoga što Rusi s pravom nazivaju svojim Velikim domovinskim ratom . Putinovo vlastito sudjelovanje u tome je vrijedno spomena dok on maršira zajedno sa svojim sugrađanima, držeći, u svom slučaju, plakat vlastitog oca , Vladimira Spiridonoviča Putina, koji je bio teško ranjen u akciji 1942. Dok je Victor, Putinov stariji brat, umro od difterije i gladovanja tijekom finske opsade Lenjingrada, dok su njegovi ujaci po majci izgubljeni u akciji na Istočnom frontu i dok su finski njemački saveznici ubili njegovu baku po majci tijekom okupacije Tvera, Putin, kao i mnogi drugi Rusi, ima niz palih obitelji pripadnika kojih bi se mogao spominjati na taj Dan pobjede. A s obzirom na to da je čak i Rusija, u usporedbi sa zapanjujućim stopama smrtnosti u Bjelorusiji , prošla "lako", sjećanje je beskrajna jama boli oko koje svi najbolje hodamo oprezno.
Ali oni, kao i svi pali, sjećaju se s dužnim dostojanstvom po nošenju lente svetog Jurja koju se ovdje može vidjeti kako Putin, zajedno s kineskim predsjednikom Xijem, nosi. Što god netko mislio o Xiju ili o kinesko-ruskim odnosima, bilo je sasvim prikladno da Xi nosi tu vrpcu, sve dok to nije uvredljivo za Kinu ili Kineze, što, naravno, nije.
Uobičajeni osumnjičenici ne vide stvari na taj način. Što se tiče Poljske i gadnih baltičkih država, jer je sve što je iole povezano s Rusijom haram, imali smo neuobičajenu situaciju 2023. godine, gdje je ruski veleposlanik u Poljskoj maltretiran kada je pokušao položiti vijenac u spomen na trupe Crvene armije koji je pao boreći se u Poljskoj, i 2022., kada ga je neki nasumični poljski nacist polio crvenom bojom. Razbojničke, nediplomatske taktike poput ovih zaštitni su znak nacističkih nasilnika, kojih nikada nije manjkalo u Poljskoj ili baltičkim gadnim državama i sve do čega mogu dovesti je neželjena eskalacija napetosti, što je ironija poput marša besmrtnici i Jurjevske vrpce su de-eskalatori.
Umjesto da dopuste odraslim Rusima da komemoriraju svoje mrtve, a ruskoj djeci da se obuku u katjuše na jedan dan , ovi se divljaci moraju svađati sa svima, svih staleža i dobi. Bez obzira na svađe s današnjom ruskom djecom, koja jedva mogu reći (ili ih je briga) za razliku između matrjoške i rakete katjuše , ovi su barbari fiksirani na borbu protiv duhova odavno isteklih svjetskih ikona poput Tolstoja, Dostojevskog i Puškina, od kojih posljednji stvarno dižu svoju kozu iz nekog perverznog razloga o kojem ne bismo trebali gubiti vrijeme na razmišljanje.
A tu je i Kant koji je u boksu za pse jer ga Putin čita. Bilo bi zgodno da je Putin također čitao velikog njemačkog pisca Güntera Grassa , koji se borio za Hitlera kao vojnik u Waffen SS-u, nakon što se prvi dobrovoljno prijavio da se bori kao podmorničar u Kriegsmarineu, čija je flota podmornica imala užasnih 75% smrtnosti do 17. kolovoza 1945. predaja podmornice U-977.
Iako su dani slave Waffen SS-a Güntera Grassa i najbolji dani Kriegsmarinea davno prošli, jer fašisti Finske, Poljske, Njemačke, Francuske i baltičkih gadnih država još žude za tom sramotnom prošlošću, oni su manje zreli u umu nego ona mala djeca koja uživaju u cosplayu i Maši i Miški , likovima iz ruskih crtića koje su ti NATO barbari demonizirali.
I, iako Maša i Miška možda neće marširati ovog Dana pobjede, ruski filozof Alexander Dugin mogao bi biti, u spomen na svoju kćer koju je NATO ubio u kolovozu 2022. I, iako sam tada napisao članak o tom zločinu , NATO-ov hijene urlaju da je Dugin napravio ovaj odličan intervju s Tuckerom Carlsonom koji je obavio svoju novinarsku dužnost intervjuirajući ovog ožalošćenog oca NATO-a krivo označenog kao “ Putinov mozak ”.
Putin, naravno, ima vlastitu pamet, baš kao što svi Rusi i Mađari imaju vlastitu pamet, koja destilira sve informacije koje su im dostupne čak i mnogo prije Dana pobjede u zapadnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Mađari su se šalili da je njihova zemlja imala tri tragedije: otomansku okupaciju, nacističku okupaciju i sovjetsko oslobođenje. Dovoljno duhovito dok se ne prisjetimo da nije bilo izgubljene ljubavi između Crvene i Mađarske vojske i da se niti jedna nije previše uzrujavala oko uzimanja zarobljenika ili poštivanja Ženevske konvencije. Ali Orbánova vlada otišla je daleko dalje od tih pritužbi iz prošlosti dok on pokušava izgraditi održivu budućnost za današnje Mađare, umjesto da se, kao Poljaci i baltičke kopile, zadržava na ponovnom proživljavanju pogroma iz prošlih godina.
Mađarska, civilizirana Mađarska, ne slavi ni Dan pobjede ni Dan pobjede u Europi, jer su previše fiksirani na pokušaje dizanja gospodarstva na noge sklapanjem poslova s Rusijom i svima drugima koji poštuju njezin suverenitet. Iako se Mađarska, kao i Rusija, nasitila rata, tragedija je što njihovi europski neprijatelji nisu i što neće ostaviti malu rusku djecu samu da se igraju s njihovim lutkama i daju osmijehe mira, a ne suze iz rata , na licima svojih starijih. Sve dok se to ne dogodi, pobjeda i mir uz pravdu u Europi ostat će težnja, a ne stvarnost za koju su mnogi deseci milijuna umrli da bi se postigla.
Comentários