Istraga Al Mayadeena od 19. srpnja razotkrila je porazni poraz američke mornarice od jemenskog AnsarAllaha, u isprva hvaljenoj Washingtonovoj operaciji Prosperity Guardian. Zapadni mediji konačno su priznali sveobuhvatno poraz Carstva od strane Božjih partizana, u epskom trijumfu Davida protiv Golijata.
Autor: Kit Klarenberg
Prilagodio: Darko Brlečić
USS Eisenhower
I drugdje, izvještavanje o povratku razvikane udarne grupe nosača zrakoplova USS Eisenhower u bazu nakon mjeseci nemilosrdnog bombardiranja Pokreta otpora dovoljno naglašava kako su nosači zrakoplova - ključna komponenta američke hegemonije desetljećima - doslovno mrtvi u vodi.
New York Times je bezazleno naslovio ponižavajuće povlačenje USS Eisenhowera kao "kraj strateškog rasporeda", dok je istovremeno pozdravljao herojski povratak kući. U članku se bilježi kako je, dok se veliki brod približavao luci Norfolk u Virginiji, jednom od najvećih svjetskih pomorskih objekata američke mornarice, zrakoplov u kojem je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan sletio na njegovu palubu. Obratio se "tisućama" tamošnjih mornara koji su se vraćali, "svi željni doma", u onome što je list nazvao "izvanredno napumpanim 'svima' pozivom'."
Pričajući "kako bi ušao u Ovalni ured i ispričao predsjedniku Bidenu o pothvatima Eisenhowera i njegove udarne skupine, obaranju svih vrsta bespilotnih letjelica iranske proizvodnje i spašavanju mornara koje su napali Hutiji", Sullivan je voljno oplemenio hrabrost mornarice i uspjesi. "Čovječe, kakve priče imam za ispričati: igrali ste obranu, igrali ste napad", hvalio se. "Kad netko krene na nas, mi mu uzvratimo žešće."
Slična bombastičnost bila je prisutna u primjedbama koje je Sullivan iznio u popratnom "ekskluzivnom" intervjuu za The Times. Govorio je o tome kako je neposredno nakon “okt. 7”, njegov tim za nacionalnu sigurnost Bijele kuće odlučio je da su oštri “pokreti vojnih mišića koji bi mogli pokazati odlučnost” apsolutno vitalni. Kao takav, Washington je nastojao "pretjerati u brzini, opsegu i opsegu američke zaštite moći kako bi umirio Izraelce i odvratio protivnike." Poslanje USS Eisenhowera smatralo se najhrabrijim mogućim "pokretom vojnih mišića".
Sullivan je izrazio oduševljenje rezultatima operacije Prosperity Guardian, sugerirajući da je "borba" USS Eisenhowera s AnsarAllahom u Crvenom moru "pokazala da se [nosači zrakoplova] još uvijek mogu učinkovito boriti na malim udaljenostima." Ovu procjenu ponovio je i američki mornarički tajnik Carlos Del Toro. Odbacio je "kritičare" koji su "predviđali kraj korisnosti nosača", tvrdeći da je Operacija Prosperity Guardian bila "vrijedna lekcija" koja pokazuje kako su američki protivnici nosača zrakoplova jako pogriješili.
'Nesavršen rezultat'
Ovo je doista bizarna analiza. Operacija Prosperity Guardian može se smatrati samo duboko neugodnom kataklizmom. Kako je NBC izvijestio nakon pokretanja napora, aparatčici iz Bijele kuće su isprva izračunali da je sama prisutnost USS Eisenhowera u Sredozemlju bila "otvorena poruka" koja će uplašiti Iran, libanonski Hezbollah i jemenski AnsarAllah od napada na cionistički entitet. Međutim, Pokret otpora nije odvratio niti mrvicu od svog kolektivnog križarskog rata protiv genocida. A sada se vodeći nosač zrakoplova uspio užurbano povući natrag u bazu.
Times podcijenjeno priznaje da je zaključak o "strateškom raspoređivanju" američke mornarice u Crvenom moru bio "očito nesavršen rezultat". Kao što list priznaje, holokaust cionističkog entiteta u Gazi u 21. stoljeću nastavlja se ubrzano, "borbe između Hezbollaha i Izraela mogle bi spiralno rasti", a AnsarAllahova blokada ne samo da traje, već se može proširiti ako i kad god vođe pokreta to budu smatrali potrebnim. U međuvremenu, službene brojke pokazuju da je ogroman broj raketa koje je teško reproducirati, a svaka košta milijune, potrošena na obaranje jeftinih bespilotnih letjelica AnsarAllah tijekom neuspjele operacije.
Daleko racionalniji zaključak koji se može izvući iz Operacije Prosperity Guardian je da je dokazano izvan svake razumne sumnje da su američki nosači zrakoplova suvišan relikt prošlog, unipolarnog doba. Napuhani, pretjerano skupi vojni stroj Carstva izgrađen posljednjih desetljeća, prilagođen isključivo jednostranim grupnim premlaćivanjima protivnika koji ne mogu uzvratiti, sada nije u stanju odgovoriti na izazove modernog ratovanja. Nasuprot tome, Pokret otpora je bez napora inovirao i opremio se za bitku u 21. stoljeću.
Ako su efuzne potvrde Operation Prosperity Guardian koje su izdali Del Toro i Sullivan doista iskrene, onda nedvosmisleni, hitni potezi iz fijaska očito nisu uzeti u obzir. Sablasno, takav je grad upravo nagovijestio Millennium Challenge iz srpnja 2002. godine. Danas uglavnom zaboravljena, ostaje jedna od najvećih ratnih igara koje je Pentagon ikada organizirao. Koštao je 250 milijuna dolara - gotovo 500 milijuna dolara u današnjem novcu - uključivao je i vježbe uživo i računalne simulacije. Sveukupno je sudjelovalo 13 000 stvarnih američkih vojnika.
Simulirani borci u Millennium Challengeu bili su SAD - "Plavi" - i fiktivna zapadnoazijska država koju je vodio antizapadni diktator - "Crveni". Pod okriljem ratne igre, ogromna američka ekspediciona flota uputila se u Perzijski zaljev, pripremajući se za invaziju Crvenog. Napori su se naširoko smatrali prethodnim testom vojne spremnosti Carstva za "intervenciju" u Iranu i/ili Iraku. Red je predvodio Paul Van Riper, umirovljeni general-pukovnik Marinskog korpusa.
Paul Van Riper
Vjerujući da će Blue pokrenuti iznenadni napad, Van Riper je odlučio napasti prvi. Ogroman roj računalno generiranih malih civilnih čamaca i propelerskih zrakoplova koji su mu bili na raspolaganju poslani su u kamikaza napad na obje američke vojne baze u regiji i ekspedicione snage koje su napredovale, dok su krstareće rakete ispaljivale američku flotilu s mobilnih lansirnih točaka, na kopnu i na moru. Prije nego što je Blue uopće stigao na teritorij Crvenih, njegov nosač zrakoplova i 16 pratećih brodova su potopljeni, a 20.000 izmišljenih američkih vojnika je poginulo.
"Skriptirana vježba"
Imperij je bio potpuno poražen do drugog dana dvotjedne simulacije, u gorem porazu od Pearl Harbora. Tako je Pentagon jednostavno ponovno pokrenuo vježbu i počeo mijenjati pravila, kako bi namjestio pobjedu SAD-a. “Kontrolna grupa” je Van Riperu stalno nametala ograničenja. Prvo, njegova je vojska bila prisiljena koristiti nekriptirane mobitele za koordinaciju i planiranje misija, tako da je Blue mogao pomno pratiti službene komunikacije svog protivnika. Crveni se jednostavno odlučio koristiti motociklističkim glasnicima i kodiranim porukama koje su emitirane preko minareta lokalnih džamija.
Ovo je bila samo jedna problematična, neortodoksna taktika koju je Van Riper primijenio kako bi osujetio Blueov upad, koji su blokirali suci ratne igre kojima je upravljao Pentagon. U međuvremenu, ograničenja i zahtjevi za Redove operacije postajali su sve veći. Van Riper je bio prisiljen isključiti protuzračnu obranu svoje strane i pomaknuti Crvene snage dalje od simuliranih plaža i drugih područja gdje su Blueovi marinci i vojnici trebali naletjeti s nosača zrakoplova, dopuštajući im nesmetanu invaziju. Nametnuta ograničenja postala su toliko teška i smiješna da je Van Riper dao otkaz s gađenjem.
Šefovi Pentagona u početku su hvalili Millennium Challenge velikim uspjehom i potvrdom ratne doktrine Carstva koja ovisi o nosaču zrakoplova. Tako je Van Riper neugodno puhnuo u zviždaljku, razotkrivajući trud kao prijevaru svjesno osmišljenu da proizvede željeni, lažni rezultat. Izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog toga što su američke snage poslane u bitku na temelju strategija koje ili nisu ispravno testirane ili su potpuno dokazane da završavaju porazom:
“Bilo je skriptirano da bude što god je kontrolna grupa željela da bude... Umjesto slobodne, dvostrane igre... jednostavno je postala skriptirana vježba. Imali su unaprijed određen kraj i napisali su vježbu s tim ciljem...Ništa se nije naučilo iz ovoga...Kultura koja nije voljna dobro razmisliti i testirati samu sebe ne obećava dobro za budućnost."
Danas, u svjetlu AnsarAllahove trijumfalne pobjede nad američkom mornaricom, Van Riperova upozorenja odjekuju kao ispunjenje prorokove kletve. No čini se da imperijalni trust mozgova opet nije ništa naučio iz iskustva. Iako bi netko mogao biti u iskušenju da se ruga trajnim hubrističkim zabludama Carstva, kada je stvarnost njegovog pada tako velika, moramo ostati na oprezu. Nesposobnost Washingtona da vodi ratove ne znači da ih neće nastaviti provocirati ili pokretati, s razornim posljedicama za svijet.
Vojni veteran Lawrence Wilkerson posvjedočio je kako je, dok je bio šef osoblja američkog državnog tajnika Colina Powella 2002. - 2005., sudjelovao u velikom broju ratnih vježbi sukobljavajući Carstvo s Kinom, u obrani Tajvana. Svaki scenarij završio je nuklearnim ratom, obično u roku od nekoliko dana. Moglo bi se očekivati da će ovo obeshrabriti sve izglede američke ratobornosti protiv Pekinga. Premotajte se do današnjeg dana, a vojni zapovjednici Washingtona otvoreno raspravljaju o sveopćem sukobu s Kinom s alarmantnom redovitošću. Bog nam svima pomogao.
Comments