Svi koji EU i Njemačku gledaju izvana trljaju oči u nevjerici. Još nedavno su bili ekonomski uzori, sada tonu u kaos. EU je već prenijela svoj proračun do 2027. za Ukrajinu, ali zemlje članice nisu spremne dati dodatnih 60 milijardi eura koje traži Europska komisija. Kako se to moglo dogoditi? Najveći uplatitelj u EU-u i sam je bankrotirao, jer se njemačka vlada pita kako može brzo sastaviti održiv proračun – barem na papiru – za sljedeću godinu.
A to nipošto nisu svi problemi koje uzrokuju sami Berlin i Bruxelles. Ruski dopisnik za Njemačku i ove je nedjelje za tjedni pregled vijesti ruske televizije pripremio prilog koji nemilosrdno pokazuje kako se na situaciju u Njemačkoj i EU gleda izvan zapadnog medijskog balona. I preveo sam ovaj program, kao i svaki tjedan.
Europa tone u ekonomski i politički kaos
Ovotjedni posjet njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera Kataru završio je zbunjeno i poniženo. Na protokolarni prijem morao je čekati pola sata na vratima zrakoplova. Avion je stigao, crveni tepih je bio prostrt, počasna straža je bila spremna. Ali nitko ga nije pozdravio.
Stern” ovu sramotu opisuje ovako: “Frank-Walter Steinmeier izgledao je pomalo izgubljeno, čak ni njegova žena nije ostala s njim u avionu. Svi ostali putnici već su se iskrcali nakon slijetanja u Dohu. Samo je njemački predsjednik morao čekati na vratima aviona dužnosnike koji će ga dočekati ispod na prolazu.”
Kasnije se govorilo da je zrakoplov njemačkog predsjednika sletio prerano i da ga zato nitko nije čekao. Pa to je zapravo sprdnja, uostalom svaki let, a još više onaj saveznog predsjednika možete pratiti na besplatnoj aplikaciji Flightradar. Ali istočna politika ima svoje nijanse i uvijek je puna simbola i skrivenih signala. U ovom je slučaju signal odbijanja čak bio jasan. Na primjer, katarska vlada izrazila je svoje nezadovoljstvo nepristojnim komentarima njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock, koja je početkom listopada optužila Katar da podupire terorizam. I sad su Nijemci morali letjeti u Katar po gorivo. Preludij je bio čudan.
Njemačka doista ima problema s plinom. Ne samo da su Amerikanci digli u zrak plinovode iz Rusije i da su Nijemci toliko zastrašeni da ne mogu ni glasa povisiti, nego su odnosi s Rusijom gori nego ikada.
Putin je o tome ovih dana rekao: “Prvo, sami sebi ograničavaju mogućnosti suradnje s nama. Europa se odvaja od izvora jeftine energije, ili njihovi saveznici iz SAD-a čine isto i odsijecaju ih od naših jeftinih primarnih izvora energije iz političkih razloga, ili jednostavno dižu u zrak ili zatvaraju plinovode. Poljska je jednostavno zatvorila naftovod Jamal-Europa koji vodi do Njemačke. Ukrajina je jednostavno ugasila jedan od sustava, od kojih je jedan još uvijek u funkciji. Ukrajina dobiva novac iz Europe, iz Njemačke, uključujući oružje, mirovine, socijalne naknade i plaće, ali im je isključen ruski plin koji Nijemcima treba. A Nijemci sve to trpe jer nemaju suverenitet, a neki članovi vlade očito nemaju dovoljno stručne spreme za donošenje kvalitetnih stručnih odluka.”
U utorak se u Bruxellesu konačno oglasila vojno-politička formacija Ukrajina-NATO. Ovo je zamjena koju je Zelenski dobio u Vilniusu umjesto pozivnice za NATO. Još ljetos, u kontekstu revitalizacije ukrajinskih oružanih snaga, Stoltenberg vjerojatno nikada nije mislio da će morati reći nešto poput ovoga: “Sada moramo shvatiti da ne postoji patentno sredstvo, da ne postoji niti jedan oružani sustav koji promijenit će se samo situacija na bojnom polju. Radi se o istovremenom učinku mnogih različitih sposobnosti koje će odbiti Ruse. Moramo biti spremni za dugu i tešku borbu.”
Jasno je da postoji problem s dosadašnjom pripravnošću, i to ne samo zato što ovisi o samom NATO-u. Ovisi i o Kijevu. Kuleba, ministar vanjskih poslova Zelenskog, pohvalio je uspjeh vojnog jačanja, koji se razlikuje od sovjetskog pristupa: “Povećavamo našu interoperabilnost s NATO-om. Praktično postajemo de facto vojska NATO-a u smislu naših tehničkih sposobnosti, našeg pristupa zapovijedanju i nadzoru i načela vodstva vojske.”
Ako standardi NATO-a podrazumijevaju vođenje slabo obučene mase civila u 40-ima, onda se s njim ne može ne složiti. Ali u ovom slučaju ti bi standardi značili manjak vojnika u postrojbama, što vjerojatno nije namjera. A manjak vojnika je činjenica nakon protuofenzive ukrajinske vojske.
Citiranje iz Financial Timesa: “Mobilizacija početkom prošle godine sa sobom je donijela nerazmjeran broj starijih muškaraca s vojnim iskustvom, ali sada su potrebni mlađi muškarci s više otpornosti i vještina. Ukrajina treba pješaštvo u vrhunskoj kondiciji.”
Financial Times govori Zelenskom ono što već zna. U pripremi je prijedlog zakona koji bi omogućio novačenje na frontu s 25 umjesto sa 27 godina. Onda će otići još dalje i zaposliti 20-godišnjake. To će se vjerojatno dogoditi prije nego Zapad pošalje Ukrajini obećanih milijun granata godišnje.
Bivši general Bundeswehra Roland Kater rekao je: “Prije tri tjedna bio sam u najvećoj tvornici streljiva u Njemačkoj. Tamo rade u četiri smjene, 24 sata dnevno, čak i vikendom. Oni proizvode streljivo. Ali zastrašujuće mi je bilo to što još uvijek rade ručno, nema umjetne inteligencije, gotovo da nema mehanike, nema robotike. Stvarno smo se vratili u Prvi svjetski rat, s fizičkim radom.”
Der Spiegel” na naslovnici prikazuje promrzlog ukrajinskog vojnika s naslovom “Između hrabrosti i očaja”. Bloomberg naslovi: “Ukrajini ponestaje vojnika.” List Bild naslovio je: “Veliki problemi u ukrajinskoj vojsci.” Šef EU-a Borrell poručuje industriji: “Dajte nam granate!” U Bruxellesu je rekao: “Neki od naših kupaca u obrambenoj industriji su sjajni ljudi, sutra im neće trebati ovo streljivo. Oni će ih gomilati kako bi možda više opskrbljivali Ukrajinu.
Međutim, to može biti opasno. Londonski Times ovog je tjedna objavio članak njemačkog vojnog povjesničara Sönkea Neitzela, koji tvrdi da je Rusija u stanju istjerati Europu na isti način na koji je Napoleonova vojska isprala Sveto Rimsko Carstvo jer NATO ne može zaustaviti Rusiju u konvencionalnom ratovanju: Postoje problemi posvuda, od kvalitete oružja do logistike. I nikakva količina bahatosti neće pomoći da se popune skladišta streljiva.
Citat iz Economista: “Prvi put otkako je Vladimir Putin napao Ukrajinu 24. veljače 2022., čini se da bi mogao pobijediti. Ruski predsjednik reorganizirao je svoju zemlju za rat i učvrstio svoju moć. Nabavio je vojnu opremu u inozemstvu i okreće globalni jug protiv Amerike. Ali iznad svega, on potkopava uvjerenje Zapada da Ukrajina može i treba izaći iz rata kao napredna europska demokracija.”
Zasad se čini da sve ukazuje na to da će rat dovesti Ukrajinu u pravu suprotnost od cvatuće demokracije.
A što će biti s Europom 2024. godine, u godini izbora za EU parlament, a time i za novu EU komisiju, daleko je od retoričkog pitanja. Aktualna čelnica Komisije von der Leyen želi zadržati svoje mjesto i zato vuče Ukrajinu u EU, u skladu s globalistima, kada kaže: “Zemlja je ispunila sve potrebne uvjete za gotovo svih sedam koraka. očekujemo od zahtjeva zemlje kada je postala zemlja kandidat.”
Prema von der Leyen, to znači da pristupni pregovori s Kijevom već mogu započeti. I tu se ne radi ni o čijim nacionalnim interesima – bilo američkim, europskim ili ukrajinskim – već o transnacionalnoj eliti koja već kontrolira većinu ukrajinske imovine: samo eventualno pravno uključivanje onoga što je ostalo od zemlje u političku orbitu Zapada jamči profita i sigurnosti ulaganja.
Ekonomski kaos u Europi koji će proizaći iz takve integracije prednost je za one koji mogu zaraditi bilijune i imati koristi od uspona i padova cijena dionica, ali nedostatak za sve ostale. Zato summit EU 14. prosinca neće biti laka šetnja za von der Leyen.
Uostalom, tu je Viktor Orban koji kaže ono što drugi šute: “EU Komisija je predložila otvaranje pregovora o članstvu Ukrajine, ali to se ne poklapa s interesima mnogih država članica. A nikako ne s interesima Mađarske. I usuđujemo se govoriti o tome, bez obzira na to koliki pritisak je na nas.”
Pritisak ne dolazi samo iz Bruxellesa, nego i iz Washingtona. Bidenova administracija, koja se bori da dobije pomoć od Kongresa, ima interes da EU brzo isporuči 50 milijardi eura financijske pomoći i 20 milijardi eura vojne pomoći obećane Kijevu, a Budimpešta blokira moguću isplatu.
“Moramo i nastavit ćemo podržavati Ukrajinu. Strateški neuspjeh ruskog agresivnog rata danas je jednako važan kao i prije gotovo dvije godine, kada je Kremlj započeo ovaj rat. Mnogo je toga na kocki za sve nas”, naglasio je američki državni tajnik Anthony Blinken.
Jednako je jasno da će ulozi biti veći 2024. Za Bidenov tim, ovisno o tome kako se bude razvijao, sukob u Ukrajini je nešto što bi moglo spriječiti demokrate da ostanu u Bijeloj kući još četiri godine, dok Biden Senior svakako planira umiroviti slobodnog čovjeka ako mu to zdravlje posluži.
Za Europu su rizici mnogo veći u smislu političke neizvjesnosti i ekonomskog kaosa.
U četvrtom tromjesečju ove godine francusko gospodarstvo je slijedilo Njemačku u blagu recesiju. Inflacija i visoke cijene struje i gnojiva kao posljedica antiruskih sankcija uzrokuju probleme u poljoprivredi. Poljoprivrednici su umorni od samo bacanja gnojiva pod prozore prefektura i sada slažu sijeno u predvorju francuskog ministarstva financija.
Slovački prijevoznici blokirali su 1. prosinca ukrajinsku granicu u blizini Uzhgoroda i zatražili povlačenje povlastica koje je Europska komisija odobrila ukrajinskim prijevoznicima, što je srušilo cijene na tržištu.
Iz istog razloga promet na poljsko-ukrajinskoj granici kasni trideset kilometara. Vojni transport ne ulazi u Ukrajinu i sve što Ukrajina još izvozi – na primjer električni kablovi za njemačke proizvođače automobila – ne napuštaju Ukrajinu. Blokada će vjerojatno trajati još dugo jer vlada u Varšavi nema vremena baviti se takvim trivijalnostima u aktualnoj političkoj krizi. Pokušavaju smisliti tko bi trebao formirati vladu, a da ne izbije građanski rat.
Uz pomoć predsjednika Dude, koji im je blizak, poljski nacionalisti iz stranke Pravo i pravda uspjeli su promaknuti Morawieckog natrag u premijera. Međutim, nije uspio formirati vladu parlamentarne većine. S druge strane, Donald Tusk, čelnik oporbene Građanske platforme, već je sastavio vladu koja je spremna za početak.
“Tusk neće biti moj premijer”, rekao je predsjednik Duda.
“Potvrđujem to, neću”, odgovorio je Tusk, naznačivši da oporba ima moć prijevremeno smijeniti Dudu s dužnosti. Pred nama je potpuni poljski kaos. U roku od 14 dana, Morawiecki mora biti podvrgnut glasovanju o povjerenju u parlamentu kako bi se potvrdila njegova vlast. Plemstvo će se dakle boriti u Sejmu, kao što je njihova parlamentarna tradicija.
Nijemci nemaju takvu tradiciju, ali nešto slično se događa. Kancelar Scholz je na inauguraciji svog božićnog drvca rekao: “Često smo imali tako lijepo božićno drvce, ali sada pada snijeg i možete vidjeti snijeg, što nije uvijek bio slučaj u ovo vrijeme, i zato je današnji dan naravno vrlo poseban i lijep trenutak.”
Prekrasan je, bez sumnje. Ali što je najvažnije, nije jasno hoće li Scholz dočekati sljedeće božićno drvce kao kancelar. Zapravo bi tako trebalo biti, ali slušate li npr. bavarskog premijera, to nije sigurno: “Mi smo u pravoj nacionalnoj krizi, već smo dugo u gospodarskoj krizi. Unatoč međunarodnim uvjetima, tu i tamo gospodarstva rastu, ali Njemačka stagnira. Imamo dva problema. Prvo, imamo vlast koja je suštinski nesposobna djelovati. Drugo, nemamo bitnu strategiju za gospodarstvo, za energiju ili za to kako želimo ojačati njemačku industriju i mala i srednja poduzeća.”
Scholz je u utorak došao u Bundestag i patetično pokušao zatvoriti rupu u proračunu nakon što se pokazalo da vlada nema novca za provedbu svojih klimatskih i socijalnih programa od 260 milijardi eura do 2024. godine. Smijeh oporbe bio je mnogo glasniji od pljeska kada je Olaf Scholz izjavio: „Zajedno s Bundestagom sada predano radimo na tome da što brže usvojimo sve potrebne odluke za proračun za 2024. jer građani i naše tvrtke nalaze se u turbulentnim vremenima. Građani mogu vjerovati da će država ispuniti svoje obveze prema njima. Nećemo nikoga ostaviti iza sebe u izazovima s kojima se sada tako intenzivno borimo. Prošle godine sam obećao ‘Nikad nećeš hodati sam’, i to ostaje istina.”
Masovni odlazak velikih proizvodnih tvrtki i val bankrota malog i srednjeg poduzetništva nešto je što kancelarka nije obećala, ali dogodilo se. Ovog je tjedna proizvođač automobilskih guma Michelin najavio zatvaranje dviju tvornica u Karlsruheu i Trieru. Proizvodnja nije isplativa. Prijeti zatvaranje i sjedištu VW grupe u Wolfsburgu.
“Situacija je kritična”, priznao je šef Volkswagena Thomas Schäfer. “Nema znakova poboljšanja: 2024. bit će teška godina za cijelu automobilsku industriju i za marku VW. S našim trenutnim strukturama, procesima i visokim troškovima, više nismo konkurentni kao marka VW. Preskupi smo za rad, nismo dovoljno produktivni u tvornicama i naši su troškovi mnogo veći od naših konkurenata.”
Na zatvorenom sastanku ranije ovog tjedna uprava najvećeg njemačkog proizvođača automobila raspravljala je o planu spašavanja jer treba uštedjeti 10 milijardi eura. Izvor ušteda je veliko smanjenje radne snage.
Možda se neki otpušteni mogu zaposliti u ručnoj proizvodnji granata za Ukrajinu, ali to je samo privremeno, jer granate danas trebaju, sutra ne. Ako njemačka automobilska industrija umire bez jeftinih sirovina, onda možda zauvijek. Naravno, za to će biti kriv Scholz i njegovi prijatelji idioti iz Zelene stranke.
“U ovoj situaciji, gospodine Scholz, građani od vas nisu očekivali vladinu izjavu, nego vašu ostavku”, rekla je Alice Weidel, supredsjednica stranke Alternativa za Njemačku.
“Vi ste vodoinstalater moći. Nemate pojma kako bi se ova država trebala razvijati u narednim godinama. Vi ne uspijevate. Kancelarkine cipele koje ste isprobali su vam barem dva broja veće”, rekao je Friedrich Merz, predsjednik CDU-a.
Kancelar je vodoinstalater. Merz, vjerojatno sljedeći njemački kancelar, vjerojatno nije upoznat s Lenjinovom izjavom da radnik ili kuhar ne može odmah preuzeti vladu, već treba obuku. Ali znak je vremena u njemačkoj politici – i ne samo u njemačkoj politici – da se, bez obzira na to kako mijenjate brojke, ništa ne mijenja u srži. Bio Scholz ili Merz, svejedno je. Vrijeme je vodoinstalatera.
Njemački izlaz iz trenutnih problema je smanjenje potrošnje i zaduživanje. To je loš izlaz, jer Nijemce vodi novim putem boli i frustracija i na nezavidno mjesto u međunarodnoj podjeli rada. Prekjučer je bila energetska kriza, ove godine deindustrijalizacija, recesija i na kraju godine fiskalna katastrofa. Što dolazi sljedeće? Prema istraživanju Inse, 69 posto Nijemaca više je zabrinuto za budućnost zemlje nego za vlastitu smrt.
Prekjučer je bila energetska kriza, ove godine deindustrijalizacija, recesija i na kraju godine fiskalna katastrofa. Što dolazi sljedeće? Prema istraživanju Inse, 69 posto Nijemaca više je zabrinuto za budućnost zemlje nego za vlastitu smrt.