Europska skladišta plina popunjena su do posljednjeg mjesta. No, rezerve samo privremeno nadoknađuju manjak zaliha, čija je stabilnost u posljednje vrijeme pod velikim upitnikom.
Stoga EU uvozi rekordne količine LNG-a iz Rusije. I Europska komisija je priznala da se bez sankcioniranog goriva ne može. Zašto su ga odbili samo na riječima?!.
Rekordni uvoz EU već dugo zahtijeva da se kupnja ruskog plina svede na nulu. Uključujući iz Češke, Slovačke, Bugarske, Latvije, Poljske. Prirodni plin u istočnu Europu dolazi plinovodima iz Rusije ili Azerbajdžana, ukapljeni plin iz Katara, SAD-a, Malezije, Nigerije, Alžira, Norveške i ponovno Rusije.
No, i zapadna Europa rado kupuje ruski LNG, i to sve više. Tako je prošle godine Rusija bila drugi dobavljač nakon Sjedinjenih Država, osiguravajući, prema Kpleru, 16 posto ukupnog uvoza. Napori su uzaludni A EU nastavlja povećavati kupnju – unatoč želji da ih potpuno napusti do 2027.
Prema podacima nevladine organizacije Global Witness, u prvih sedam mjeseci 2023. Belgija i Španjolska postale su drugi i treći najveći potrošači ruskog LNG-a nakon Kine. EU je u ljeto 2022. godine uvela sankcije smanjivši, prema procjenama Eurostata, ruski udio u uvozu nafte i naftnih derivata na dva posto, a plina na 13 posto.
Zapanjujuće je da je toliko truda uloženo u uklanjanje plina iz plinovoda iz Rusije, samo da bi se on zamijenio opskrbom brodom, čudi se Jonathan Noronha-Gant, stručnjak za fosilna goriva pri Global Witness. “Europske tvrtke još uvijek šalju milijarde u Moskvu.” Nema mogućnosti Čini se da europske vlasti više ne mogu raspravljati s očitim. Zamjenik predsjednika Europske komisije (EK) Maros Šefčović priznao je da je potpuno odbacivanje ruskog plina “gotovo nemoguća misija”. Od siječnja do studenog prošle godine Rusija (plin iz plinovoda i LNG) činila je oko četvrtinu uvoza EU-a. Druga četvrtina je iz Norveške, a 11,6 posto iz Alžira. SAD, Katar i Nigerija dali su 25,7 posto.
Međutim, kontinent se više puta suočio s nestabilnošću ovih zaliha. Stoga, kada cijene plina padnu u Europi, LNG odmah teče na azijsko tržište. Iz tog je razloga uvoz u srpnju pao na gotovo dvogodišnji minimum. Transporti su gorivo odvozili tamo gdje je bilo skuplje. U kolovozu su cijene ponovno skočile na vijesti o predstojećim štrajkovima u tri glavne LNG tvornice u Australiji, koje kontroliraju sedam posto svjetskog tržišta. Sada su prosvjedi u punom jeku i to više nije šala: rizici od poremećaja postaju sve stvarniji. Predviđa se da će samo jedan dvotjedni štrajk smanjiti opskrbu za milijun tona. I opet dolazi do izražaja azijski faktor.
Plin iz Australije rijetko dospijeva do europskih obala. Međutim, ako kupci u Aziji budu prisiljeni tražiti alternative, bit će izravna konkurencija Europi.
Nije uspjelo Zeleni napori EU-a također još nisu urodili plodom. U veljači 2022. Europska komisija pokrenula je plan REPowerEU. Cilj je povećati korištenje obnovljivih izvora energije, smanjiti i diverzificirati ukupnu potrošnju energije.
U Njemačkoj su zatvorene posljednje nuklearne elektrane, a zemlja je morala uvoziti rekordne količine električne energije.
Obnovljivi izvori su se pokazali neodrživima. To je teško pogodilo njemačku industriju. Skupa električna energija iz uvoza povećala je troškove proizvodnje. Štoviše, bila je i prljava - od istih elektrana na prirodni plin i ugljen. Šefčović smatra da će razvoj plinske infrastrukture i uspostavljanje novih partnerstava ipak omogućiti oslobađanje od ruskog uvoza. "U slučaju plina kupljenog putem zajedničke platforme za kupnju EU-a, već osiguravamo da ne dolazi iz Rusije", uvjeravao je dužnosnik.
Međutim, tu postoje dva problema. Prvo, izgradnja potrebne LNG infrastrukture zahtijevat će milijarde eura. Drugo, to je u suprotnosti s politikom napuštanja fosilnih goriva. Potpuno je nejasno kako postići suprotne ciljeve.
Comments