Autor: Shubhangi Palve
Prilagodio: Darko Brlečić
Kineski istraživači razvili su napredan radarski sustav sposoban pratiti do deset hipersoničnih projektila istovremeno, koji lete brzinom od 20 Macha, što je dvadeset puta brže od brzine zvuka. Ovaj radarski sustav predstavlja značajan tehnološki iskorak, omogućavajući precizno praćenje brzih objekata kroz atmosferu, što je ključna sposobnost u modernoj vojnoj strategiji i obrani.
Tim predvođen profesorom Zhengom Xiaopingom s Odsjeka za elektroničko inženjerstvo Sveučilišta Tsinghua tvrdi da je razvio radarski sustav s izvanrednim sposobnostima koji može razlikovati stvarne od lažnih ciljeva.
Novorazvijeni mikrovalni fotonički radar može se pohvaliti dometom detekcije od preko 600 kilometara. Njegov kompaktan i lagan dizajn čini ga prikladnim za integraciju u projektile protuzračne obrane ili zrakoplove.
Je li ovaj test bio uspješan?
Simulacije na zemlji pokazale su impresivne rezultate u pogledu učinkovitosti sustava. Radar je pokazao iznimnu preciznost, s marginom pogreške od samo 28 cm (11 inča) pri procjeni udaljenosti projektila koji se kreće brzinom od gotovo 7 km (4,3 milje) u sekundi.
Također je postigao do 99,7% točnosti u određivanju brzine projektila, pothvat koji se prije smatrao nedostižnim. Ova su otkrića objavljena u kineskom časopisu 'Optical Communication Technology' 24. svibnja.
Što ovaj radar čini revolucionarnim?
Inovacija leži u radarskoj upotrebi 'lasera' za prijenos informacija između ključnih komponenti brzinom svjetlosti. Ovaj pristup prevladava ograničenja tradicionalnih radarskih sustava, gdje kretanje elektrona velikom brzinom može potencijalno oštetiti sklopovske ploče.
Uključivanjem fotonike, novi radar može generirati i obrađivati složenije mikrovalne signale, omogućujući po prvi put precizno mjerenje ultra-brzih objekata.
Prema obrambenim stručnjacima, ova nova kineska radarska tehnologija odgovor je na američka testiranja hipersoničnih projektila lansiranih iz zraka provedena na Guamu u ožujku.
SAD testirale hipersonično oružje u Guamu
Sjedinjene Države provele su testove hipersoničnog oružja u Guamu, s ciljem smanjenja kineske prednosti u ovoj tehnologiji. U ožujku je bombarder B-52 lansirao zračno oružje za brzi odgovor (ARRW) iz Guama u zapadnom Pacifiku.
Lockheed Martinov AGM-183A ARRW, koji može premašiti 5 Macha (više od pet puta brže od brzine zvuka), i Hypersonic Attack Cruise Missile (HACM) predvodnici su američke hipersonične tehnologije. Lockheed Martin je izvijestio o uspješnom završetku testa i spremnosti za brzu isporuku zračnim snagama.
Za razliku od balističkih projektila, kojima se mogu suprotstaviti napredni obrambeni sustavi, agilnost hipersoničnog oružja i sposobnost promjene smjera čini ga nedostižnim metama.
Sustav ARRW sastoji se od raketnog pojačivača i hipersoničnog kliznog vozila koje nosi konvencionalnu bojevu glavu. Dizajniran je za gađanje vremenski osjetljivih kopnenih ciljeva visoke vrijednosti.
Hipersonično oružje predstavlja veće izazove presretanja od tradicionalnih balističkih projektila zbog svoje superiorne brzine i nepredvidivih putanja leta, što im omogućuje zaobilaženje sustava protuzračne obrane.
Neki zapadni vojni analitičari vidjeli su ovaj test kao izravan odgovor Kini, demonstrirajući sposobnost američke vojske da gađa kineske obalne gradove oružjem visoke prodornosti.
Izvješće Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) – think tanka sa sjedištem u Washingtonu, istaknulo je da je jedna od glavnih briga Pentagona razvoj radara za kontrolu vatre sposobnog za praćenje hipersoničnih ciljeva s visokom preciznošću za raketne sustave presretače.
Bombarderi B-2 Spirit vraćaju se u Guam
U lipnju 2024. Američko ratno zrakoplovstvo je prvi put nakon pet godina ponovno poslalo nevidljive bombardere B-2 Spirit u blizinu Kine. Nekoliko B-2 je raspoređeno u Pacifik za zajedničku vježbu koja je obuhvaćala Guam, Palau i Sjeverno Marijansko otočje.
B-2 Spirit je nevjerojatna letjelica koju pokreću četiri turboventilatora General Electric F118-GE-100, od kojih svaki stvara 17.300 lbs potiska. Ovi motori omogućuju bombarderu da postigne brzinu od 0,95 Macha i preleti više od 6000 nautičkih milja bez punjenja gorivom. Sposoban doseći velike podzvučne brzine i djelovati na visinama do 50.000 stopa, domet B-2 se proteže do 10.000 nautičkih milja s dopunom goriva u zraku.
Prepoznatljiv dizajn bombardera uključuje različite podsustave u aerodinamičnom, slabo uočljivom okviru zrakoplova. Ova konfiguracija značajno smanjuje njegove akustične, infracrvene, vizualne i radarske potpise, pozicionirajući B-2 kao jednu od najizdržljivijih letjelica na svijetu.
Nuklearni stelt bombarder B-21 Raider
Ne zadovoljavajući se oslanjanjem na prošlu slavu, SAD je također predstavio svoj najnoviji komad na ploči – B-21 Raider. Ovaj nevidljivi bombarder nove generacije dizajniran je za nošenje i konvencionalnog i nuklearnog oružja, uz dodatnu značajku potencijalnog rada bez posade.
U svibnju 2024., američke zračne snage predstavile su prve slike svog najnovijeg nuklearnog nevidljivog bombardera, B-21 Raider. Zrakoplov je postavljen da zamijeni bombardere B-1 i B-2. B-21 može se pohvaliti dometom od približno 1000 km/h (620 mph) i najvećom brzinom od oko 600 mph (otprilike 0,78 Macha).
B-21 nedavno je završio svoj inauguracijski probni let. Očekuje se da će ući u službu u sljedećih nekoliko godina, označavajući prvo dodavanje novog bombardera američkoj floti u otprilike tri desetljeća. Prethodni bombarder, B-2, razvijen je tijekom 1980-ih i 90-ih.
B-21 uključuje vrhunsku stealth tehnologiju sličnu onoj koja se koristi u ratnim zrakoplovima F-22 i F-35. Ova tehnologija minimizira detektibilnost zrakoplova kroz njegov oblik i konstrukcijske materijale, povećavajući njegovu sposobnost izbjegavanja protivničkih sustava za otkrivanje.
Hipersonične rakete protiv nevidljivih lovaca: Što je najveća prijetnja Kini?
U ovoj utrci u zračnom naoružanju ističu se dvije tehnologije: hipersonične rakete i nevidljivi lovci. Hipersonične rakete, koje putuju brzinama zbog kojih najbrži borbeni zrakoplovi izgledaju kao da stoje, predstavljaju noćnu moru za obrambene sustave.
Hipersonične rakete djeluju pri brzinama od 5 Macha i više, a neke dosežu i 20 Macha. Ova ekstremna brzina značajno smanjuje vrijeme reakcije radarskih sustava i obrambenih mehanizama.
Američki hipersonični projektil AGM-183A navodno postiže maksimalnu brzinu veću od 15.000 milja na sat (24.000 km/h), što je ekvivalentno 20 Macha. Testiranje ovog oružja pokazuje predanost američkih zračnih snaga održavanju svoje strateške pozicije u pacifičkoj regiji.
Još jedan primjer hipersonične rakete od 5+ Macha je hipersonično klizno vozilo Avangard ruske proizvodnje. Moskva tvrdi da je Avangard težak oko 2.000 kg i da putuje brzinom od 20 do 27 Macha, ili otprilike 32.000 km/sat.
Hipersonične rakete mogu izvoditi nepredvidive manevre i putovati na različitim visinama, što radarskim sustavima predstavlja izazov za predviđanje njihove putanje ili otkrivanje pomoću tradicionalnih metoda dizajniranih za ciljeve na nižim visinama.
Stealth lovci se, s druge strane, oslanjaju na svoju sposobnost da ostanu nevidljivi radarima s ograničenim radarskim presjekom. Iako nevidljivi lovci mogu manevrirati, pretpostavlja se da su njihove putanje leta općenito predvidljivije od onih hipersoničnih projektila.
S obzirom na mogućnosti opisane za kineski radarski sustav, razlikovanje stvarnih i lažnih ciljeva među nadolazećim hipersoničnim projektilima pri brzini od 20 Macha sugerira vrlo napredan sustav detekcije.
U ovoj zračnoj utrci u naoružanju, hipersonične rakete i nevidljivi lovci predstavljaju dvije različite prijetnje. Hipersonične rakete, sa svojom ekstremnom brzinom i nepredvidivim putanjama, predstavljaju značajan izazov čak i najnaprednijim radarskim sustavima. Stealth lovci, iako sporiji, oslanjaju se na svoju sposobnost da ostanu neotkriveni.
Zaključak
Dva kritična aspekta proizlaze iz ove trke u tehnološkom naoružanju.
Prvo, strateška važnost naizgled beznačajnih pacifičkih otoka ne može se precijeniti. Guam, Palau i Sjeverno Marijansko otočje, daleko od toga da su puki tropski rajevi, postali su ključni u geopolitičkoj igri šaha između Kine i Amerike.
Ove udaljene lokacije služe kao ključne ispostave za vojne vježbe, testiranje oružja i projekciju moći u azijsko-pacifičkoj regiji. Njihova strateška vrijednost uvelike nadmašuje njihovu veličinu, naglašavajući kako čak i najmanji teritoriji mogu igrati golemu ulogu u globalnoj sigurnosnoj dinamici.
Drugo, stalna borba između supersila oko hipersoničnog oružja i njihovih protumjera naglašava novu eru u tehnologiji ratovanja. Dok Kina predstavlja svoj napredni radarski sustav, a SAD napreduje s testiranjem hipersoničnih projektila, svjedočimo eskalirajućem ciklusu ofenzivnih i obrambenih inovacija.
Ova utrka ne samo da pokazuje nemilosrdnu težnju za vojnom nadmoći, već također postavlja hitna pitanja o globalnoj stabilnosti i budućnosti sukoba. Razvoj ovog ultra-brzog, vrlo pokretljivog oružja i radarskih sustava dizajniranih za njihovo praćenje može iz temelja promijeniti računicu odvraćanja i obrambenih strategija diljem svijeta.
Comments