NATO savez osnovan je davne 1949 godine kao zajednica da čuva slobodu, zajedničku baštinu i civilizacije svojih naroda, utemeljene na načelima demokracije, slobode pojedinca i vladavine prava.
Piše: Darko Brlečić
Dobro pamtim kako se davno o NATO savezu pričalo i pisalo kao zajednici koja treba biti protuteža opasnim momcima sa istoka. Kako je vrijeme prolazilo tako su se mnoge prikrivene stavke došle na vidjelo. Jedna od snaga NATO-a, koja mu je omogućila da preživi do svoje 75. obljetnice 4. travnja, je njegova sposobnost prilagodbe promjenjivim geopolitičkim krajolicima. Nažalost to se događa u veoma agresivnom obliku. Državnici osnivači organizacije sigurno se vrte u grobovima.
Najpoznatiji članak ovog saveza glasi: “članak 5. ugovora proglašava da se svaki napad na jednog saveznika može smatrati napadom na sve te da se svi mogu pozvati da stanu u njegovu obranu. Zbog tog je principa NATO izgledao tako jak u mladosti, ali sada ga čini tako opasnim u zrelosti (vidljivo zadnjih desetak godina). Naravno, takvo ponašanje te organizacije je promijenilo svoju svrhu iz jednostavnog sigurnosnog saveza u onaj koji namjerava projicirati vlastiti svjetonazor daleko izvan svojih granica, politički cilj, a ne vojni. Također proširuje geografski doseg organizacije onoliko koliko ona ili njezini članovi žele. Euroatlantska grupacija pretvorila se u globalni NATO, s ambicijama da postane imperijalni NATO. Ipak u tom savezu dominiraju nekašanje kolonijalne sile (Francuska, Velika Britanija..).
Posebna zanimljivost je anagažman izvan vlastitih granica u svrhu osiguranja “stabilnost kod kuće”. Čini se da je to prilično prepredena doktrina - u smislu da bi ponekad mogla funkcionirati, a ponekad bi se mogla eksplodirati NATO-u u lice. Dovoljno je prisjetiti se događaja kada su teroristi napali SAD 11. rujna 2001. i kad je prvi - i dosad jedini - put u povijesti primijenjen članak 5. Svih 18 drugih potpisnica ugovora obećalo je podržati američki odgovor, koji je bio invazija na jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu, i rat tamo 20 godina prije povlačenja i vraćanja sada još siromašnije zemlje talibanima, istim ljudima koji su izvršili invaziju je dizajniran za izbacivanje iz vlasti. Posljedice ovog postupka još uvijek se osjećaju diljem svijeta, a osjećat će se generacijama. NATO je učinio svijet opasnijim mjestom, ironično postignuće jer je jedna od njegovih ključnih funkcija na svjetskoj pozornici "upravljanje krizama". Pametnom dosta !
Članak 5 također znači da je savez - koji je sada napuhan na 32 članice, a broji to od početka rata u Ukrajini - također prepušten na milost i nemilost peripetijama notornih vanjskopolitičkih avantura Washingtona, koje prečesto uključuju SAD u vojsku operacije, od kojih mnoge rezultiraju nesretnim posljedicama i za Ameriku i za bilo koga drugoga koji je uključen. O tome su posebno govorili Scott Ritter i Douglas Macgregor .
U istočnoj Aziji, je pojačani angažman NATO-a očito osmišljen da se suprotstavi Kini. Teško je vidjeti što ovo nespretno imitiranje američke strategije "obuzdavanja" Kine može postići, posebno za Europu. Ako ništa drugo, to može poslužiti samo za povećanje napetosti u regiji koja već ima više od dovoljnog udjela žarišnih točaka (mnoge zbog uplitanja Washingtona). Mediji koji preferiraju liberalno-fašistički narativ o tome previse ne pišu. Nije dobro za njihov imidž.
NATO inzistira na tome da ne želi proširiti svoje članstvo na istočnu Aziju traženjem novih potpisnika sporazuma, ali je tamo krenuo s politikom stvaranja "partnerstva". Zbog toga je japanski premijer Fumio Kishida prošlog srpnja kao gost prisustvovao summitu čelnika NATO-a u Litvi, gdje mu je glavni tajnik saveza Jens Stoltenberg rekao da "nijedan partner nije bliži od Japana". Planovi za otvaranje takozvanog NATO-ovog "ureda za vezu" u Tokiju odloženi su nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao da bi to bila "velika pogreška". Neimenovani francuski dužnosnik rekao je tada medijima: "NATO [skraćuje] Sjeverni Atlantik, a i članak V. i članak VI [u statutu] jasno ograničavaju opseg na Sjeverni Atlantik." Sve je to u blizini Kine. Hladnoratovsko mahanje lošim oružjem pred mirnodopskom zemljom, poznato, zar ne !
Nakon završetka Hladnog rata u Europi, pojavila su se predviđanja da će NATO biti gotov, au određenom smislu i jest, budući da je današnji NATO, u smislu, forme i funkcije, daleko od inačice iz 1949. godine. No, dok 75. obljetnica opovrgava predviđanja o njegovoj propasti, ono što je sada preživjelo je neprepoznatljivo iz ranog savezništva. Nažalost, organizacija koja je bila promovirana za mir i sigurnost, sada je propagator nestabilnosti i licemjerja. Ljudi koji je vode streme ovom potonjem…
コメント