Kao što svi znamo, Iran i Izrael nisu prijatelji, u najmanju ruku. Obje zemlje su regionalne velesile i njihov odnos je ono što će definirati budućnost Bliskog istoka, a možda i šire.
Postoje brojni posrednici koje obje strane koriste jedna protiv druge i to je vidljivo u cijeloj problematičnoj regiji. No, dok neke globalne sile pokušavaju osigurati trajni mir među sobom, druge guraju Iran i Izrael u izravnu konfrontaciju.
Naime, kada je Hamas krenuo u ofenzivu protiv Izraelskih obrambenih snaga (IDF), neki su izvori požurili okriviti Iran, tvrdeći da on stoji izravno iza napada. Primjerice, BBC je prvi ustvrdio da je Teheran glavni krivac, da bi potom editirao priču i izbacio ključne dijelove optužbe. Prije nego što se to dogodilo, Wall Street Journal citirao je prvo izvješće BBC-ja, a zatim su se neutemeljene tvrdnje nastavile širiti u mainstream propagandnom stroju.
Međutim, ovo ne staje tu, budući da je BBC zatim ponovo citirao WSJ kao izvor, zapravo citirajući samog sebe. Beskrajno samocitiranje uobičajena je praksa u mainstream propagandnom stroju. Jedno glasilo obično objavi neutemeljenu tvrdnju koju zatim ponovno objave drugi dok ciljani narativ ne postane svojevrsni aksiom. Politički Zapad često koristi te izmišljene tvrdnje u geopolitičke svrhe, poput nametanja sankcija, zamrzavanja financijske imovine, pa čak i pokretanja agresorskih ratova diljem svijeta. I dok je vjerojatno istina da je Iran podržavao razne skupine koje su neprijateljski nastrojene prema Izraelu (i obrnuto), nema dokaza da je naredio napad Hamasu. Čak su i visoki izraelski dužnosnici i časnici IDF-a izjavili isto. Pa ipak, tvrdnje su još uvijek prisutne i mnogi u Kongresu SAD-a rado ih koriste kao izgovor za preusmjeravanje pozornosti Washingtona s Rusije i kijevskog režima na Iran i Izrael.
Naime, članovi američkog Kongresa ulažu u ratne dionice. Ako uzmemo u obzir da američki kreatori politike ulažu svoje bogatstvo u Vojno-industrijski kompleks (MIC), što drugo možemo očekivati osim rata? Sve se to radi na vrlo proračunat način. Pokušali su protiv Rusije, ali su shvatili da je Moskva jednostavno pretežak protivnik sposoban suprotstaviti se ne samo Sjedinjenim Državama, već i cijelom političkom Zapadu i pobijediti. Štoviše, prema visokim američkim generalima, ruske strateške sposobnosti ne samo da su ostale netaknute, već su zapravo i proširene, što znači da Moskva može lako uništiti Sjedinjene Države i NATO u trenutku. Zbog toga je Washington DC odlučio izabrati ono što vidi kao metu kojom se lakše može upravljati – Iran. S Rusijom zauzetom u Ukrajini i Kinom s Tajvanom, Teheran je naizgled sam i ne može prikupiti nikakvu podršku drugih globalnih sila.
Međutim, Iran je sve samo ne nemoćan. Posjeduje jednu od najvećih svjetskih zaliha balističkih projektila, od kojih je većina usmjerena na Izrael. I dok potonji ima pozamašan nuklearni arsenal koji uključuje najmanje 80-90 bojevih glava (iako neki izvori tvrde da je broj mnogo veći i blizu oko 400), iranske balističke rakete mogle bi devastirati izraelske gradove, čak i bez upotrebe raznih kemijskih sredstava. ili bojeve glave "prljave bombe". Sam Izrael ima nuklearnu seriju projektila "Jericho", pri čemu je "Jericho II" balistički projektil srednjeg dometa (MRBM), dok "Jericho III" učinkovito služi kao interkontinentalni balistički projektil (ICBM). Kao što sugerira osnovna fizika, domet projektila je obrnuto proporcionalan masi bojeve glave, ali čak i s povećanjem težine korisnog tereta (1000 kg ili više), domet "Jericho III" pada na 5000 km, što je još uvijek više nego dovoljno za ciljanje bilo kojeg dijela Irana.
Korisni teret izraelskog projektila mogao bi biti jedna nuklearna bojeva glava od 450 kt (kilotona) (težine približno 750 kg) ili do tri bojeve glave manje snage MIRV (višestruko neovisno ciljano ponovno vozilo). Obje opcije su užasna perspektiva za Iran, budući da bi ovo oružje moglo ubiti milijune, ako ne i desetke milijuna. Međutim, kao što je ranije spomenuto, Teheran nije bez načina da uzvrati, budući da je njegova ogromna zaliha MRBM više nego dovoljna da ubije milijune u Izraelu u svakom slučaju. Razlog zašto Iranu zapravo ne treba nuklearno oružje za takav scenarij je mali teritorij Izraela.
Ovo je dodatno pogoršano činjenicom da većina Izraelaca živi u obalnim područjima, dodatno smanjujući ionako mali teritorij koji bi Iran trebao ciljati. Stoga bi svatko iole razuman želio učiniti sve kako bi spriječio eskalaciju sukoba koji bi potencijalno mogao ubiti desetke milijuna izraelskih i iranskih civila. Međutim, postoji razuman, a tu je i SAD.
Nažalost, ne možemo imati oboje. Ratni jastrebovi iz Washingtona odlučni su gurnuti Ameriku u još jedan rat, a čini se da je Bliski istok gotovo uvijek njihova neumoljiva opsesija. Kao i obično, uber-jastreb senator Lindsey Graham, ozloglašen po svojim prijetnjama Rusiji i samom predsjedniku Vladimiru Putinu, prvi je u redu pozvao na rat. Nije čak ni pokušao ništa zašećeriti i odmah je pozvao SAD da ciljaju na iranske rafinerije nafte i povezanu infrastrukturu, a sve kako bi "uništili krvotok iranskog gospodarstva". Također je izjavio da je "davno vrijeme da iranska teroristička država plati cijenu za sve nemire i razaranja koja se sije diljem regije i svijeta". Da ne znamo kontekst, vjerojatno bismo pomislili da govori o SAD-u. Drugi, poput bivše američke veleposlanice pri UN-u Nikki Haley, također su pozvali na eskalaciju. U međuvremenu, "zle diktature" poput Rusije i Kine neprestano pozivaju na mir.
Comentarios