Ivan Papanin započeo je pomorska ispitivanja, ali dugoročne implikacije rata u Ukrajini možda su zamrznule veće arktičke ambicije Rusije
Autor: Gabriel Honrada
Prilagodio: Darko Brlečić
Novi ruski borbeni ledolomac, poznat kao Projekt 23550 Ivan Papanin, krenuo je s tvorničkim morskim ispitivanjima, signalizirajući intenzivirani strateški fokus Rusije na Arktik usred nadolazećeg Novog hladnog rata.
Ovaj mjesec The War Zone izvijestio je da je ledolomac dizajniran ne samo za plovidbu kroz led, već je i naoružan i ima potencijal da bude opremljen krstarećim projektilima.
Plovilo, izgrađeno u brodogradilištima Admiralty Shipyards u Sankt Peterburgu, prvobitno je bilo planirano za puštanje u rad 2023. godine, ali se suočilo s kašnjenjima, dijelom zbog tekućeg sukoba u Ukrajini, navodi se u izvješću The War Zone.
Naoružanje Ivan Papanin uključuje top AK-176MA kalibra 76 mm i može biti opremljen kontejnerskim lanserima za krstareće rakete Klub i Kalibr, što bi značajno poboljšalo njegove borbene sposobnosti.
Rusija ima rastuću flotu od oko 40 ledolomaca i brodova sposobnih za led, uključujući jedinstvenu klasu Projekt 23550 posebno dizajniranu za borbu i probijanje leda debljine do 5,5 stopa.
Rusko uvođenje Ivana Papanina u svoju flotu ledolomaca odražava njezine opsežnije arktičke interese i vojnu strategiju, potaknutu prvenstveno višestrukim i međusobno povezanim gospodarskim i sigurnosnim problemima.
U članku iz ožujka 2020. za Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS), Heather Conley i drugi pisci spominju da ruska vojna prisutnost na Arktiku nastoji poboljšati domovinsku sigurnost djelujući kao prednja linija obrane od inozemnog upada dok regija privlači povećala međunarodna ulaganja, osigurala gospodarsku budućnost Rusije i stvorila poprište za projekciju moći u sjevernom Atlantiku.
Conley i drugi kažu da Sjeverni morski put (NSR), 5600 kilometara dug vodeni put koji se proteže od Beringovog prolaza do Karskog mora, Rusija smatra strateški važnim unutarnjim plovnim putem. Nasuprot tome, primjećuju da većina članova međunarodne zajednice vidi NSR kao međunarodni prolaz.
Osim kontrole morskih komunikacijskih linija kao što je NSR, John Grade spominje u članku Američkog pomorskog instituta (USNI) iz ožujka 2024. da Arktik sadrži 13% neotkrivenih svjetskih rezervi nafte, 30% neotkrivenog prirodnog plina i 1 trilijun američkih dolara. vrijedni minerali poput paladija, kobalta i nikla, koji su traženi u raznim industrijama visoke tehnologije.
Ti resursi izazivaju međunarodnu borbu za Arktik jer ih globalno zatopljenje čini dostupnijima. Kanada, SAD i skandinavske zemlje imaju značajnu prisutnost na Arktiku. Kina se 2018. proglasila "državom blizu Arktika", postavljajući pozornicu za natjecanje velikih sila u nekadašnjoj udaljenoj i nepristupačnoj zaleđenoj regiji.
Grade napominje da Rusija slijedi strategiju "prvi na tržištu" proširujući zahtjeve nad sve otvorenijim plovnim putovima na međunarodni pomorski promet. U skladu s tim, Conley i drugi primjećuju da je Rusija birokratsku kontrolu nad NSR-om prepustila svojoj agenciji za nuklearnu energiju, Rosatomu, te je ograničila prolazak stranih ratnih brodova bez obavijesti od 45 dana i dopuštenja vlade.
Govoreći o ruskoj militarizaciji Arktika, Grade kaže da je Rusija stacionirala krstareće rakete dugog dometa koje mogu pogoditi kanadske i američke mete, sa svojim bombarderima koji testiraju obranu sjevernih prilaza i stacioniranjem podmornice s krstarećim projektilima na svojoj pacifičkoj obali.
Nadalje, Michael Paul i Göran Swistek, u dokumentu Stiftung Wissenschaft und Politik (SWP) iz veljače 2022., spominju da Rusija daje prioritet proširenju i modernizaciji svoje Sjeverne flote, koja ima za cilj projicirati moć izvan svojih "smeđih" obalnih voda u Atlantik i Pacifik.
Prema Paulu i Swisteku, Sjeverna flota ključna je za rusko nuklearno odvraćanje, ekonomske interese i zaštitu resursa, što je čini najznačajnijom vojnom prisutnošću na Arktiku. Njegovo unapređenje u autonomni vojni okrug u siječnju 2021. naglašava značaj Arktika u ruskoj nacionalnoj obrambenoj strategiji.
Spominju događaje koji ilustriraju stratešku važnost Arktika za ruske interese, kao što je izgradnja nove vojne infrastrukture, demonstracija sposobnosti nuklearnih podmornica da izroni kroz debeli led i uključivanje ruskog kontroverznog "sudnjeg dana" Posejdona s nuklearnim oružjem pod vodom dron u arsenal flote.
U SWP dokumentu iz studenog 2020., Janis Kluge i Michael Paul spominju da je prioritet Sjeverne flote obrana ruskih podmornica s nuklearnim balističkim projektilima (SSBN), koje čine dvije trećine njezinog mornaričkog nuklearnog odvraćanja.
Kluge i Paul napominju da bi u sukobu flota osigurala pristup Atlantiku dok bi blokirala neprijateljske snage s ruskog Arktika u bastionskoj strategiji za obranu svojih SSBN-ova i osiguranje sposobnosti drugog napada.
Primjećuju da dok Rusija održava obrambenu poziciju na Arktiku, spremna je na brzu eskalaciju u slučaju sukoba, uključujući potencijalne ofenzivne operacije za obranu bastiona i eventualno zauzimanje dijelova sjeverne Skandinavije.
Međutim, rat u Ukrajini je mogao značajno utjecati na rusku arktičku vojnu poziciju. Dok sukob koji je u tijeku možda nije utjecao na rusko strateško odvraćanje, njegove implikacije mogle bi imati dugotrajan učinak na operativnim i taktičkim razinama.
U članku CSIS-a iz siječnja 2023., Colin Wall i Njord Wegge spominju da ruske arktičke vojne grane, posebice Sjeverna flota, održavaju vjerodostojnu nuklearnu sposobnost drugog udara unatoč nevjerojatnoj materijalnoj i ljudskoj cijeni rata u Ukrajini
Wall i Wegge primjećuju da dok ruske kratkoročne prijetnje Zapadu putem pomorskih i zračnih sredstava ostaju uglavnom nepromijenjene, sankcije mogu dugoročno utjecati na rusku obrambenu industriju, potencijalno oslabivši moć Sjeverne flote za 5-10 godina.
Konkretno, kažu da bi nedostatak preciznog streljiva u Rusiji mogao odvratiti ofenzivne mjere protiv arktičkih NATO saveznika. Istodobno, oni ističu da, iako ruski kapacitet protuzračne obrane ostaje netaknut, zamjena raketnih sustava kratkog dometa Pantsir izgubljenih u Ukrajini može predstavljati izazov.
Međutim, Wall i Wegge ističu da ruska sve veća uporaba taktike "hibridnog ratovanja" na Arktiku sugerira da bi Rusija mogla favorizirati hibridne strategije za vršenje utjecaja i stvaranje neizvjesnosti usred svog smanjenog konvencionalnog vojnog kapaciteta na Arktiku.
Katarina Kertysova i Gabriella Gricius primjećuju u dokumentu European Leadership Network iz kolovoza 2023. da je Rusija primijenila četiri trenda u svojim naporima hibridnog ratovanja na Arktiku od veljače 2022., a to su: eskalacija cyber aktivnosti, ometanje kritične infrastrukture, špijunaža i kriminalne aktivnosti.
Kertysova i Gricius kažu da su cyber operacije, posebice distribuirani napadi uskraćivanja usluge (DDOS), porasle u arktičkim zemljama, ciljajući na državne sustave i izborne procese.
Također kažu da je kritična infrastruktura, poput podmorskih kabela i cjevovoda, također suočena s povećanim prijetnjama, s incidentima poput sabotaže plinovoda Nord Stream koji naglašavaju ranjivosti.
Kertysova i Gricius ističu da su napori špijunaže pojačani, uz optužbe za rusko špijuniranje u teritorijalnim vodama korištenjem civilnih plovila. Uz to, kažu da su se kriminalne aktivnosti pojavile kao novo oruđe u ruskom arsenalu, dodatno komplicirajući sigurnosno okruženje Arktika koje se brzo mijenja.
Comments