Odlična analiza stanja vezano uz nepotrebni rat u Ukrajini stiže iz Ron Paul Instituta
Problem s ratom u Ukrajini je što je sve bio dim i ogledala.
Ruski ciljevi "demilitarizacije" i "denacifikacije" Ukrajine izgledali su nadrealno.
Zapadni narativ da je rat između Rusije i Ukrajine, gdje je središnje pitanje vestfalsko načelo nacionalnog suvereniteta, istrošio se postupno ostavljajući prazninu. Danas postoji spoznaja da je rat zapravo između Rusije i NATO-a i da je Ukrajina prestala biti suverena država od 2014. kada su CIA i sestrinske zapadne agencije — Njemačka, UK, Francuska, Švedska itd. — uspostavile marionetski režim u Kijevu.
Ratna magla se diže i bojne linije postaju vidljive. Na autoritativnoj razini počinje iskrena rasprava o završnici. Svakako, odlučujući trenutak postaje videokonferencija ruskog predsjednika Vladimira Putina sa stalnim članicama Vijeća sigurnosti u Moskvi prošlog petka i njegov susret s bjeloruskim predsjednikom Bjelorusijom Aleksandrom Lukašenkom u nedjelju u Sankt Peterburgu.
Dva prijepisa stoje jedna uz drugu i moraju se čitati zajedno. (ovdje i ovdje) Nema sumnje da su dužnosnici Kremlja pažljivo koreografirali ta dva događaja i da im je namjera bila prenijeti više poruka.
Rusija odiše samopouzdanjem da je postigla dominaciju na bojnoj fronti - nakon što je porazila ukrajinsku vojsku i "kontraofenzivu" Kijeva koja se pomiče u retrovizor. Ali Moskva predviđa da Bidenova administracija možda ima na umu još veći ratni plan.
Na sastanku Vijeća sigurnosti, Putin je "deklasificirao" obavještajna izvješća koja su stigla u Moskvu iz različitih izvora koja ukazuju na poteze da se u zapadnu Ukrajinu ubace poljske ekspedicione snage. Putin ju je nazvao "dobro organiziranom, opremljenom redovnom vojnom postrojbom koja će se koristiti za operacije" u zapadnoj Ukrajini "za kasniju okupaciju ovih teritorija".
Doista, postoji duga povijest poljskog revanšizma. Putin, koji je i sam gorljivi proučavatelj povijesti, dugo je govorio o tome. Zvučao je stoički da ako vlasti u Kijevu pristanu na ovaj poljsko-američki plan, “kao što izdajice obično rade, to je njihova stvar. Nećemo se miješati.” No, dodao je Putin, “Bjelorusija je dio Unije i pokretanje agresije na Bjelorusiju značilo bi pokretanje agresije na Rusku Federaciju. Na to ćemo odgovoriti svim resursima koji su nam na raspolaganju.” Putin je upozorio da je ovo što se sprema "krajnje opasna igra, a autori takvih planova trebaju razmisliti o posljedicama". Lukašenko je u nedjelju na sastanku s Putinom u Sankt Peterburgu preuzeo nit razgovora. Izvijestio je Putina o novom poljskom raspoređivanju snaga u blizini granice s Bjelorusijom — samo 40 km od Bresta — i drugim pripremama koje su u tijeku — otvaranje radionice za popravak tenkova Leopard u Poljskoj, aktivacija aerodroma u Rzeszowu na ukrajinskoj granici (oko 100 km od Lavov) za korištenje od strane Amerikanaca koji prenose oružje, plaćenike itd. Lukašenko je rekao: “To je za nas neprihvatljivo.
Otuđenje zapadne Ukrajine, komadanje Ukrajine i prijenos njezinih teritorija Poljskoj su neprihvatljivi. Ako nas pitaju ljudi u Zapadnoj Ukrajini, mi ćemo im pružiti podršku. Molim vas [Putina] da razgovarate i razmislite o ovom pitanju. Naravno, volio bih da nas podržite u tom pogledu. Ako se pojavi potreba za takvom potporom, ako zapadna Ukrajina od nas zatraži pomoć, tada ćemo pružiti pomoć i podršku ljudima u zapadnoj Ukrajini. Ako se to dogodi, podržat ćemo ih na svaki mogući način.” Lukašenko je nastavio: “Tražim od vas da raspravite ovo pitanje i razmislite o njemu. Očito, volio bih da nas podržite u tom pogledu. Uz ovu potporu, i ako zapadna Ukrajina zatraži ovu pomoć, mi ćemo svakako pružiti pomoć i potporu zapadnom stanovništvu Ukrajine.” Kao što se i moglo očekivati, Putin nije odgovorio - barem ne javno. Lukašenko je poljsku intervenciju okarakterizirao kao ravnu rasparčavanju Ukrajine i njenom “po komadu” upijanju u NATO. Lukašenko je bio otvoren: “Ovo podržavaju Amerikanci.” Zanimljivo je da je također tražio raspoređivanje Wagnerovih lovaca kako bi se suprotstavili prijetnji Bjelorusiji. Suština je da su Putin i Lukašenko uopće javno vodili takvu raspravu.
Jasno je da su obojica govorili na temelju obavještajnih podataka. Predviđaju točku preokreta ispred sebe. Jedno je što ruski narod dobro zna da se njihova zemlja de facto bori protiv NATO-a u Ukrajini. Ali sasvim je druga stvar da rat može dramatično eskalirati u rat s Poljskom, vojskom NATO-a koju SAD smatraju svojim najvažnijim partnerom u kontinentalnoj Europi. Zadržavajući se poduže na poljskom revanšizmu, koji ima kontroverznu evidenciju u modernoj europskoj povijesti, Putin je vjerojatno izračunao da bi u Europi, uključujući Poljsku, moglo postojati otpor makinacijama koje bi mogle uvući NATO u kontinentalni rat s Rusijom.
Jednako tako, mora da se i Poljska koleba. Prema Politicu, poljska vojska ima oko 150.000 pripadnika, od kojih 30.000 pripada novim snagama teritorijalne obrane koji su "vikend vojnici koji prolaze 16-dnevnu obuku nakon koje slijede tečajevi osvježenja." Opet, poljska vojna moć ne pretvara se u politički utjecaj u Europi jer centrističke snage koje dominiraju EU-om ne vjeruju Varšavi, koju kontrolira nacionalistička Stranka prava i pravde čije je nepoštivanje demokratskih normi i vladavine prava naštetilo ugledu Poljske diljem svijeta blok. Prije svega, Poljska ima razloga biti zabrinuta za pouzdanost Washingtona. Ubuduće, zabrinutost poljskog vodstva, paradoksalno, bit će da se Donald Trump možda neće vratiti kao predsjednik 2024.
Unatoč suradnji s Pentagonom oko rata u Ukrajini, trenutno vodstvo Poljske i dalje je nepovjerljivo prema predsjedniku Joeu Bidenu — slično kao i mađarski premijer Viktor Orban . Stoga je logično da se zveckanje oružjem od strane Lukašenka i Putinova lekcija o europskoj povijesti mogu uzeti više kao upozorenje Zapadu s ciljem moduliranja završnice u Ukrajini koja je optimalna za ruske interese. Rasparčavanje Ukrajine ili nekontrolirano širenje rata izvan njezinih granica neće biti u interesu Rusije. Ali čelništvo Kremlja će uzeti u obzir slučaj da gluposti Washingtona koje proizlaze iz njegove očajničke potrebe da spasi obraz od ponižavajućeg poraza u proxy ratu, možda neće ostaviti drugog izbora ruskim snagama nego da prijeđu Dnjepar i napreduju sve do Poljske granice kako bi se spriječila okupacija zapadne Ukrajine od strane takozvanog Lublinskog trokuta, regionalnog saveza s virulentnom antiruskom orijentacijom koji se sastoji od Poljske, Litve i Ukrajine, formiranog u srpnju 2020. i promoviranog od strane Washingtona.
Putinovi uzastopni sastanci u Moskvi i St. Petersburgu bacaju svjetlo na rusko razmišljanje o tri ključna elementa završnice u Ukrajini. Prvo, Rusija nema namjeru teritorijalnog osvajanja Zapadne Ukrajine, ali će inzistirati na tome kako će izgledati i djelovati nove granice zemlje i budući režim, što znači da antiruska država neće biti dopuštena. Drugo, plan Bidenove administracije da izvuče pobjedu iz ralja poraza u ratu nije pokretač, budući da Rusija neće oklijevati suprotstaviti se svakom daljnjem pokušaju SAD-a i NATO-a da iskoriste ukrajinski teritorij kao odskočnu dasku za vođenje obnovljene proxy rat, što znači da će ukrajinsko “po komadu” upijanje u NATO ostati samo fantazija. Treće, najvažnije, u borbama prekaljena ruska vojska potpomognuta moćnom obrambenom industrijom i snažnim gospodarstvom neće oklijevati suočiti se sa zemljama članicama NATO-a koje graniče s Ukrajinom ako prekrše temeljne interese Rusije, što znači da temeljni interesi Rusije neće biti taoci na članak 5 Povelje NATO-a.
Comments