TomRy
Istočna Slavonija, tj. hrvatsko Podunavlje je mirno reintegrirano zahvaljujući “Temeljnom sporazumu o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske” (kolokvijalno poznat kao Erdutski sporazum jer je potpisan u Erdutu) kojeg su 12. studenoga 1995. godine potpisali Hrvoje Šarinić u ime hrvatske vlade i Milan Milanović u ime srpske vlade, tj. 3 mjeseca nakon hrvatske redarstvene operacije “Oluja” koja je porazila paradržavu RSK. Bez toga ne bi bilo niti mirne reintegracije.
Puna reintegracija hrvatskog Podunavlja završena je 15. siječnja 1998. godina na šestu godišnjicu priznanja Republike Hrvatske od međunarodne zajednice.
Sličan sporazum su Ukrajina i Rusija potpisale 2014. i 2015. znani kao Minski sporazumi 1 i 2, čiji su garanti provođenja bile Francuska (tadašnji predsjednik Hollande) i Merkel (tadašnja kancelarka Njemačke) koji nije nikada zaživio.
Prošle godine su javno i Merkelova i Hollande priznali da se ti sporazumi nisu nikada niti mislili sprovesti, da je to bilo zavaravanje Rusije i da su Ukrajinu u međuvremenu pripremali na rat.
Ukrajina je pokazala da ne može vojno poraziti Rusiju na izgubljenom području (kao što je Hrvatska RSK), niti se sproveo Minski sporazum sličan Erdutskom kojim bi se izbjegao veliki rat u Ukrajini.
Uspoređivati rat Ukrajine i Rusije sa Hrvatskom i Srbijom je neozbiljno, jer je ovdje bila riječ o malim beznačajnim državicama na Balkanu slabe vojne snage, bez nuklearnog naoružanja i bez mogućnosti prelijevanja rata na druge države, (ali svejedno je Hrvatskoj uveden embargo na uvoz oružja za obranu, dok se Ukrajini šalje sve što zatraži) i koje su pregovarale tijekom čitavog tijeka rata i moglo ih se prisiliti na dogovor, dok ovdje imamo jednu stranu koja uopće ne želi pregovarati sa drugom stranom (čak je i zakonski to zabranila), čije je naoružanje postalo potpuno zavisno od slanja zapadne pomoći (što u Hrvatskoj nije bio slučaj), drugu stranu koja je najjača nuklearna sila na svijetu i među Top 5 vojnih sila u svijetu koja se ne može vojno poraziti, koja se rasprostire na 11 vremenskih zona, koju sankcionira tek 17% svjetskog stanovništva (Srbiju su skoro sve), koja je drugi proizvođač plina i treći nafte u svijetu (član OPEC+) o kojima zavisi i EU. Uz sve to, u Ukrajini je živjelo 8,5 milijuna Rusa prije početka rata, tj. 17,3%, koji najviše žive uz kopnenu granicu sa Ukrajinom i na Krimu, a koji su bili šikanirani i bombardirani u razdoblju od Majdanskog puča 2014. sve do ulaska Rusije u Ukrajinu 2022 .Koja i sada drži teritorije u kojima su većinski živjeli Rusi.
Ovdje je bio lokalni rat na razini plemenskog sukoba, dok u Ukrajini žele dovesti NATO nuklearne rakete na granicu sa Rusijom, koja je tamo uvjerljivo najviše naseljena.
Potrebno je imati u vidu da je Moskva od ukrajinsko-ruske granice na udaljenosti kolika je između Ljubljane i Podgorice.
Uz suglasnost autora Tu.Gl.
Foto: Arhiva
Publish 28.2.2024.
Comments