Hamas je od Moskve zatražio da djeluje kao jamac za prekid vatre u Gazi. Rastuće ruske veze s zapadnoazijskim akterima otpora ne bi trebale biti iznenađenje; u kontekstu globalnog sukoba moći, oni dijele zajedničke neprijatelje.
Autor: Mohamad Hasan Sweidan
Prilagodio: Darko Brlečić
Proteklih nekoliko godina sve veće veze Rusije s palestinskim pokretom otpora Hamas pridonijele su rastućem popisu pitanja koja zamućuju odnose između Moskve i Tel Aviva. Nakon Hamasovog posjeta Moskvi 27. listopada nakon operacije poplava Al-Aqsa, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da putovanje "šalje poruku legitimiranja terorizma protiv Izraelaca". Ipak, dužnosnici Hamasa nastavili su dolaziti u glavni grad Rusije, posljednji put krajem siječnja.
Rusko stajalište o ratu u Gazi
Od početka brutalnog izraelskog vojnog napada na Gazu, službeno stajalište Rusije bilo je bliže palestinskom stajalištu, što je vidljivo iz raznih aktivnosti Moskve u Vijeću sigurnosti UN-a: pozivanje na prekid vatre, izjave ruskih dužnosnika koji kritiziraju izraelski kriminal, ponovljeni sastanci s Hamasom u Moskvi , te fokus službenih medija u zemlji na kršenje ljudskih prava u Pojasu Gaze.
Unatoč dugoročnoj suradničkoj prirodi rusko-izraelskih odnosa, rat u Ukrajini značajno je promijenio geopolitičke kalkulacije Moskve. Danas Rusija gleda na rat u Gazi i njegove regionalne implikacije iz perspektive svoje konkurencije sa SAD-om i stoga Izrael smatra kritičnim oruđem američkog utjecaja u zapadnoj Aziji. Rusko vodstvo smatra da je trenutni sukob bitka Washingtona koliko i Tel Aviva – oslabljeni Izrael značio bi daljnju dezintegraciju američke projekcije moći od Levanta do Perzijskog zaljeva, strateškog ruskog cilja.
Iako Tel Aviv i Moskva još uvijek imaju zajedničke interese od vrijednosti za oboje, američko-rusko strateško natjecanje trenutno ima najveći utjecaj na donošenje odluka u Kremlju.
To se može vidjeti u nizu oštro formuliranih ruskih izjava u kojima se kritizira uloga Washingtona u produljivanju i pogoršavanju rata u Gazi. Ruski predsjednik Vladimir Putin izrazio je osjećaje većine stanovnika zapadne Azije kada je izjavio: "Mnogi bi se ljudi složili da je ovo jasan primjer neuspjeha američke politike na Bliskom istoku." Njegov zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov otišao je dalje:
Sjedinjene Države snose primarnu odgovornost za ovu dramatičnu i opasnu krizu, budući da su godinama nastojale monopolizirati proces rješenja i ignorirati relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti, a sada su opstruirale napore da se postigne odgovarajuće rješenje.
Nema sumnje da su događaji u protekle dvije godine u Ukrajini odigrali glavnu ulogu u kalibriranju ruskog odgovora na Gazu. Tijekom svog nedavnog intervjua s američkim novinarom Tuckerom Carlsonom, Putin je proveo neumjerenu količinu vremena razotkrivajući povijesni kontekst iza postojanja Ukrajine kao države, prije nego što je hrabro izjavio: "Ukrajina je umjetna država stvorena po Staljinovoj volji i nije postojala prije 1922."
Naravno, ruski predsjednik razumije da mu njegovo pozivanje na slabo povijesno opravdanje Ukrajine za državnost omogućuje usvajanje istog pristupa bogatog kontekstom kada se raspravlja o dugotrajnim sukobima u drugim regijama. Njegova povijesno utemeljena formula za rješavanje korijena sukoba jednako se primjenjuje na uspostavu izraelske države protiv prigovora Palestinaca i njihovih susjednih naroda, što će vjerojatno igrati ulogu u Putinovom stajalištu o tome kako krenuti naprijed s palestinsko-izraelskim problemom .
Osim toga, kao produžetak zapadne osovine, Izrael je zauzeo službena stajališta koja su u skladu s interesima SAD-a i NATO saveza u Ukrajini. Od početka tog rata 2022., Tel Aviv je izdao izjave koje opovrgavaju njegove navodne pokušaje neutralnosti. Kao što je tadašnji izraelski ministar vanjskih poslova Yair Lapid jasno rekao: "Ruski napad na Ukrajinu ozbiljno je kršenje međunarodnog poretka, a Izrael osuđuje napad i spreman je pružiti humanitarnu pomoć građanima Ukrajine."
Unutar Zapadne Azije, uglavnom je Iran bio taj koji je izrazio potporu ruskoj dilemi oko Ukrajine i njezinoj odluci da pokrene specijalnu vojnu operaciju. Tijekom Putinova posjeta Teheranu u srpnju 2022., iranski vođa Sayyed Ali Khamenei osudio se protiv dvoličnosti Zapada u međunarodnim poslovima i optužio neprijatelje Moskve da se protive postojanju "neovisne i snažne" Rusije. Khamenei je nadalje dodao da Rusija nije poslala snage u Ukrajinu, kasnije bi se suočila s napadom NATO-a.
Ruski odnosi s Hamasom
Što se tiče današnjih događaja u Gazi, može se tvrditi da se Kremlj sve više približava stajalištima onih država i aktera koji su podržali njegov stav prema Ukrajini. Kada su američki dužnosnici napali Iran zbog njegove podrške Gazi, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov uskočio je u borbu:
Primjećujemo pokušaje da se za sve svali Iran i smatramo ih potpuno provokativnima. Vjerujem da iransko vodstvo zauzima prilično odgovoran i uravnotežen stav i poziva na sprječavanje širenja ovog sukoba na cijelu regiju i susjedne zemlje.
Dok je Washington radio prekovremeno kako bi osnažio mnoge lažne izraelske priče o događajima od 7. listopada – čak uspoređujući palestinski otpor s terorističkom skupinom ISIS – Rusija je umjesto toga bila zauzeta primanjem niza delegacija Hamasa u Moskvu.
Prošli tjedan, kada je Hamas dostavio svoj proučeni odgovor pregovaračima o primirju, jasno je zatražio da Rusija bude uključena kao jedan od jamaca konačnog sporazuma za zaustavljanje rata u Gazi – što je jasan odraz da Palestinci vjeruju da Moskva može odigrati pozitivnu ulogu u razrješenju. ovog sukoba.
Valja napomenuti da Hamasovi posjeti Rusiji i sastanci s raznim ruskim dužnosnicima nisu ništa novo. Odnosi palestinskog pokreta s ruskim čelnicima datiraju iz 2006. godine, kada je političko izaslanstvo Hamasa stiglo u Moskvu tjednima nakon njegove pobjede na palestinskim parlamentarnim izborima. Sadašnji se posjeti, međutim, znatno razlikuju po tome što dolaze u vrijeme kada su Washington i Tel Aviv objavili zajednički cilj uništenja Hamasa. Primjetno je da Rusija danas žustro angažira palestinske skupine otpora koje su 7. listopada razbile sliku izraelske vojne nepobjedivosti.
Od tog dana bogatog događajima, Putinov izaslanik za Zapadnu Aziju Mikhail Bogdanov dvaput je primio izaslanstvo Hamasa na čelu s Musom Abu Marzoukom, članom političkog ureda pokreta – 26. listopada i 19. siječnja. Izraelski dužnosnici bili su ogorčeni, nazvavši ruski poziv "prekornim korakom koji daje potporu terorizmu i daje legitimitet užasnim akcijama koje provode teroristi Hamasa". Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova također je pozvalo Moskvu da odmah protjera dužnosnike Hamasa.
Malo je vjerojatno da će oštre poruke iz Tel Aviva napraviti razliku.
Zapadnoazijski prodor Rusije
Nedavno je Moskva pozvala palestinske frakcije da prisustvuju palestinskom nacionalnom sastanku krajem veljače.
Zamjenik glavnog tajnika Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, Jamil Mezher, rekao je Sputniku 13. veljače da je grupa dobila poziv iz Moskve da prisustvuje palestinskom nacionalnom sastanku koji uključuje sve frakcije krajem mjeseca.
Kremlj je već napravio svoje kalkulacije i odlučio se, iz strateških razloga, ubaciti u spornu palestinsko-izraelsku arenu. A regionalna Osovina otpora nudi tu priliku:
Prvo, Rusija zna da se neće moći nametnuti međunarodnom rješenju sukoba osim kroz svoje odnose s Hamasom. Tel Aviv neće prihvatiti Moskvu kao posrednika između njega i Hamasa - barem za sada.
Drugo, ruski prijem izaslanstava Hamasa nosi poruku usmjerenu prema Washingtonu. Ukratko, Kremlj je spreman približiti se onima koji se protive američkim interesima. Dio podjela oko rata u Gazi odraz je međunarodne podjele između velikih sila.
Treće, ključni dio odnosa Rusije s Hamasom rezultat je sve većeg uvjerenja Moskve da nedržavni akteri u Gazi imaju značajan utjecaj na političku stvarnost u regiji. Odavde se može reći da Rusija ima sve veći interes za stvaranjem i širenjem odnosa sa snagama regionalne Osovine otpora, koju predvode Hezbollah u Libanonu, Hamas u Palestini i pokret Ansarallah u Jemenu. Rusi su, naposljetku, bili odlučujući čimbenik u osiguravanju sirijske pobjede u ratu NATO-a i GCC-a protiv njezinog saveznika, te su bili ključni u katapultiranju Irana u njegova mjesta u Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO) i novoproširenom BRICS-u.
Ovdje se mora napomenuti da svih pet regionalnih stranaka dijeli ruski globalni pristup usmjeren na natjecanje s američkim utjecajem diljem svijeta.
Možda je jedan od najvažnijih aspekata određivanja vremena izraelskog rata protiv Gaze “međunarodni sat”. Napad Tel Aviva na opkoljeni Strip dogodio se više od godinu i pol nakon početka ukrajinskog rata, kada je Kijev bio u raspadu, iu trenutku transformacije u međunarodnom sustavu. Ovaj čimbenik može biti temeljan za razumijevanje pojačanog pristupa Kremlja događajima u Zapadnoj Aziji. Dok Moskva zna da njezin trenutni položaj može nepovoljno utjecati na njezine odnose s Tel Avivom, u kontekstu natjecanja velikih sila, Rusi su zadovoljni žrtvovanjem dijela svojih interesa kako bi postigli mnogo veće strateške ciljeve.
I sve dok ovo rusko razmišljanje traje, Hamas i drugi zapadnoazijski pokreti otpora vide priliku da iskoriste prednosti globalnih transformacija kako bi privukli supersilu na svoju stranu.
Izvor: https://thecradle.co/
Comments