Washington je sankcionirao dvije "oporbene" skupine zbog "kršenja ljudskih prava", a republikanski zastupnici posjetili su američke zastupnike.
Autor: Rachel Marsden
Prilagodio: Darko Brlečić
Rachel Marsden
U Eri kada razni tekstopisci infantilno slave tuđu nesreću, propagiraju nemoralne vrijednosti, šire lažne informacije u nadi za bolju bankovni račun, nađe se netko tko ipak koristi određena saznanja, iskustvo i vrhunsku analizu.
Rachel Marsden je kolumnistica, politički strateg i voditeljica neovisno proizvedenih talk-show emisija na francuskom i engleskom jeziku. “Rachel nudi prodoran komentar, duhovit uvid, informirano mišljenje i rijedak komadić ljepote modernom političkom komentaru” The Politiconomist.
Washington ima povijest korištenja sankcija kao štapa kako bi natjerao svoje ljubimce teroriste da obave svoj prljavi posao. U dobrim starim vremenima Amerike, kada je malo njezinih građana bilo briga za posredničke ratove koje podupire SAD pola svijeta daleko, žrtveni jarac bio je sirijski predsjednik Bashar Assad. Svakih nekoliko dana čuli bismo od nekog zapadnog čelnika o tome kako je Assad morao otići, jer je Washington potrošio milijarde dolara u gotovini i oružju u pokušaju da ga svrgne – i nije uspio, velikim dijelom zahvaljujući odobrenoj ruskoj vojnoj pomoći na Assadov zahtjev.
Ostavši na vlasti, Assad je pao s radara Zapada. Sve do sada – baš kao što je Sirija na rubu normalizacije odnosa sa svojim bliskoistočnim susjedima, uključujući obnavljanje temeljnih veza sa Saudijskom Arabijom, koja je prije podržavala američke napore za promjenu režima financiranjem i naoružavanjem džihadističke oporbe 'Slobodne sirijske vojske' skupine uz CIA-u i Pentagon. Dakle, sada kada je mir na rubu izbijanja na Bliskom istoku, Washington ponovno pokreće akcije u Siriji.
Bidenova administracija upravo je sankcionirala "sirijske naoružane oporbene skupine" koje djeluju u sjevernoj Siriji, gdje se okupljaju svi američki proksi prijatelji, uključujući Kurde i militantne skupine ranije poznate kao "sirijski pobunjenici". Dana 17. kolovoza, Ministarstvo financija SAD-a kontroliralo je Damask u najavi sankcija, navodeći potrebu zaštite "mira, sigurnosti, stabilnosti ili teritorijalnog integriteta Sirije". Ili barem onaj dio gdje se nalazi nafta, a nad kojim stvarni predsjednik Sirije ima toliko malo kontrole da je vlada više puta optužila Washington da je ukrao naftu dovlačeći je preko granice u Irak, uz zaštitu američkih vojnih vozila. Kada je bivši američki predsjednik Donald Trump shvatio da je za SAD u Siriji jedino važno nafta, bacio je sirijski sukob u krilo Turske i prestao govoriti o ISIS-u (sjeća li ih se itko?)
Danas Turska kontrolira “sirijskog pobunjenika” skupine koje je Washington nedavno odobrio: brigada Suleiman Shah i divizija Hamza. To ima smisla, s obzirom na to da su SAD koristile NATO saveznicu Tursku kao uporište za obuku tih istih džihadista, još dok su imali potporu Zapada. Neki dužnosnici iz Washingtona bili su zabrinuti zbog utjecaja Trumpovog delegiranja sirijskog sukoba na Tursku na sudbinu Kurda saveznika SAD-a (koje Ankara smatra neprijateljima države), koji su držali tvrđavu SAD-a u toj istoj strateškoj naftnoj bogata regija. A sada se oba skupa američkih opunomoćenika motaju tamo i međusobno se bore, a Ministarstvo financija SAD-a navodi "kršenja ljudskih prava".
Čini se da je jedino vrijeme kada Washington brine o Sirijcima – ili ih smatra jedinstvenim narodom – kada je to pogodno za potrebe ekonomske eksploatacije. “Sjedinjene Države predane su podupiranju sposobnosti sirijskog naroda da živi bez straha od iskorištavanja od strane naoružanih skupina i bez straha od nasilne represije”, rekao je podtajnik Ministarstva financija za terorizam i financijsku obavještajnu službu, Brian E. Nelson. Da je to doista tako, onda Washington ne bi iskorištavao naoružane skupine u pokušaju svrgavanja predsjednika zemlje i nametanja desetljeća dugog rata sirijskom narodu.
Samo nekoliko dana nakon uvođenja američkih sankcija, skupina republikanskih kongresmena stigla je u Siriju. S obzirom na to da Washington poštuje nacionalni suverenitet, sigurno su imali dopuštenje sirijske vlade za ulazak – što je sigurno razlog zašto su ušli kroz stražnja vrata iz Turske, na strani zemlje koju kontroliraju SAD i 'pobunjenici', i navodno su ostali samo 30 minuta. Ali imali su vremena sastati se s članovima Bijelih kaciga, nevladine organizacije koju je utemeljio bivši britanski časnik MI6 James Le Mesurier, koja je imao neobičan smisao za slobodno djelovanje na teritoriju pod kontrolom Al-Qaide tijekom cijelog rata, dok je zaradio Oscara. pobjednički dokumentarac. Trio kongresnika, Ben Cline (R-VA), Scott Fitzgerald (R-WI) i French Hill (R-AR), također se susreo s “oporbenim osobama” – nejasno je s kojim, ali većina “oporbe” skupine koje djeluju u regiji barem su povezane s nekime na Washingtonovim zločestim popisima – od označenih terorista kurdskog PKK-a (Kurdistanska radnička stranka), do sirijskih milicija koje su pod turskom kontrolom i koje su prije imale potporu SAD-a. Možda su kongresmeni samo bili stvarno zbunjeni.
Uostalom, kada ste zadnji put čuli nekog zapadnog dužnosnika da PKK naziva terorističkom organizacijom, kojoj Ankara pripisuje desetke tisuća mrtvih? Unatoč sankcijama EU-a, skupina je ipak nekažnjeno djelovala u Švedskoj od 1986., nakon što se sumnjalo da su neki njeni članovi igrali ulogu u ubojstvu švedskog premijera koji se protivio korištenju nordijske zemlje kao vrste operativne baze za protuturske operacije grupe. Nakon toga su švedski političari očito samo zaključili da bi bilo najbolje pretvarati se da skupina ne postoji, a ne nositi se s glavoboljom od svega toga, i od tada su zažmirili na razne kriminalne aktivnosti korištene za financiranje njihovih operacija.
Iznenadna pojava republikanskih dužnosnika u Siriji podsjeća na razne neokonske republikanske velikaše iz prethodnih administracija, koji su uzimali značajne honorare za govore kako bi govorili na skupovima iranske opozicije Mojahedin-e-Khalq (MEK) u blizini Pariza, neposredno prije nego što je ta skupina uništena prikladno uklonjen s popisa terorista State Departmenta, a zatim normaliziran i iskorišten od strane Zapada da zagovara promjenu režima u Iranu kao neka vrsta oporbe na čekanju.
Tko može kriviti američke zakonodavce što su ovih dana izgubili pojam o tome tko su teroristi, a tko borci za slobodu? "Ono što vjerujem da Siriji treba, a isto što treba i SAD, je američko vodstvo", rekao je Hill, okrivljujući Bidena za neuspjeh u zaustavljanju ilegalne droge koja dolazi iz Sirije i što je Assada učinio bogatim, dok očito nema problema sa sirijskom naftom iz teritorij pod kontrolom terorista koji je obogatio SAD. Kao u: "probudite se i ponovno počnite raditi ono što Amerika želi da učinite protiv Assada." Jer "američko vodstvo" znači uspješno kupovanje ili maltretiranje drugih da za vas obave vaš prljavi posao. Sada kada SAD-u treba više opunomoćenika kako bi spriječili neposredno sirijsko približavanje svojim susjedima, koliko brzo možemo očekivati objavu o ukidanju terorističkih oznaka – ili ovih novih sankcija za jednu ili više tih skupina – u zamjenu za njihov pristanak na ponovno ponuditi Washington protiv Assada?
Činjenica da je Sirija čak ponovno na radaru, do te mjere da zahtijeva posjet prvog američkog izaslanstva na visokoj razini otkako je ratnohuškački senator John McCain posjetio 2017., snažno sugerira da Washington postaje zabrinut zbog potencijala za bliskoistočno jedinstvo – posebno među saveznicima Rusije.
Comentarios