Piše: Darko Brlečić
Godina je 2003, na vlasti u HR je Ivica Račan sa svojom koalicijom. Ekonomska stagnacija je usporena, neformalni razgovori s ekipom iz EU daju novi zalet prema društveno-gospodarskim reformama. Sve se to događa u sjeni invazije Američko-savezničkih snaga na Irak.
Tadašnji predsjednik SAD-a George W. Bush i Britanski premijer Tony Blair uvjeravali su javnost da čine pravu stvar. Obavještajne i medijske strukture su obavile svoj posao i invazija je mogla početi. Naime, postojali su obavještajni podaci da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje. Samo par mjeseci ranije inspektori za oružje Ujedinjenih naroda , Richard Butler i Scott Ritter su posjetili Irak.
Scott Ritter je napisao izvještaj i snimio poseban film u kojem je objasnio američkoj javnosti što je postignuto u pogledu razoružanja Iraka i zašto inspektori danas nisu u Iraku i detaljno opisao vrlo složenu, mutnu povijest interakcije između Iraka, Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Država. No, bez obzira na sve to ratni kotač se počeo jako kotrljati. Ratne operacije su trajale tri mjeseca. Za to vrijeme je srušen režim Sadama Huseina, raspuštena je Iračka vojska, narod se međusobno podijelio, dobar dio infrastrukture je uništen ili devastiran ovisno o vrsti lokacije.
Kad su se obavještajni podaci o oružju za masovno uništenje pokazali iluzornima i kad je došlo do nasilne pobune, rat je izgubio podršku javnosti. Sadam je uhvaćen, suđeno mu je i obješen te su održani demokratski izbori.
Danas 20 godina kasnije kada se govori o ratu baziranom na netočnim obavještajnim podacima, lažima koje su mediji prezentirali, sve to prolazi u prilično velikoj tišini. Ta tišina govori da ljudi koji su bili za ratnohuškačku retoriku ipak imaju barem malo grižnje savjesti.
Invazija je uspjela srušiti tadašnji politički režim i ništa više od toga. Društvene i političke podjele unutar Iraka su generirale nove opasnosti u obliku Al-Qaeda i sličnih skupina, tu je i gospodarska kriza, izostanak energenata, a o korupciji da ne pričamo.
Na kraju treba reći da je Irak je postao upozoravajuća priča o nepredviđenim posljedicama zapadnih vojnih intervencija u arapskim zemljama.
Narod Iraka i danas trpi posljedice te glupe ratne avanture. No, postoji svjetlo na kraju tunela. Po nekim informacijama u obnovu Iraka uključit će se Kina sa svojim građevinskim sustavom.