U sjeni ruske SVO u Ukrajini, ispod radara prolaze događaji u Gruziji, nad kojom zapadna šapa već godinama ne popušta svoj pritisak
Piše TomRy
početka 2023. godine je Gruzija bila izložena neviđenom teroru Zapada i njegovih poslušnika – kijevskog režima i lokalne oporbe. Gruziji je postavljen ultimatum - ili je u ratu s Rusijom ili će Ukrajina osvojiti Gruziju. Ukrajina i Gruzija u "antiruskom" planu ocrtane su na karti jednom linijom i obojane istom bojom kao jedna antiruska kontura, unatoč nepostojanju ukrajinsko-gruzijske granice. Gruzija je vezana za Ukrajinu dolaskom na vlast predsjednika Saakashvilija, koji je povezan s Ukrajinom od rata 08.08.08., "Narančastom revolucijom" , "Euromaidanom" , a Saakashvilijev gruzijski tim je sastavio ukrajinsku euromajdansku vladu. Dakle, uzajamna pomoć Kijeva i Tbilisija protiv Rusije ima skoro 20-godišnju povijest.
Nakon Saakashvilijevog odlaska u Ukrajinu i prelaska bivše vladajuće stranke Jedinstveni nacionalni pokret u oporbu, integracija se samo intenzivirala, jer vlasti u Kijevu i gruzijsku radikalnu oporbu spajaju zajednički antiruski interesi. Saakashvilii i njegovi sljedbenici su krenuli priključiti Gruziju pod protektorat Ukrajine, da je Rusija ne dobije! Čitav spektar protivnika gruzijskih vlasti, uključujući menadžere oporbenih TV kuća i nevladinih organizacija, stalno posjećuju Kijev kako bi se susreli s istomišljenicima (prošli tjedan je bivša direktorica Saakashvillijeve TV kuće Nika Gvaramia bila prisutna na sjednici Vrhovne rade).
Mnogi dužnosnici Saakashvillijevog režima – tzv.„Gruzijski reformatori“ i snage sigurnosti nastavljaju zauzimati javne položaje u Ukrajini, a Gruzijska legija Mamuke Mamulashvilija i druge jedinice Oružanih snaga Ukrajine i dalje dobivaju pojačanja iz Gruzije. U Ukrajini je poginulo više gruzijskih plaćenika-dobrovoljaca nego što je gruzijski vojni kontingent izgubio u misijama u Iraku i Afganistanu zajedno! Ojačao je gruzijski oporbeni lobi u ukrajinskoj vladi, koju je nakon Saakashvillija vodio Davyd Arakharmia .
Prema projektu protiv Rusije, samo Ukrajina, bez Gruzije, nije potrebna Zapadu - inače ne bi pokornog Poroshenka, koji je protjerao Saakashvilija iz Ukrajine i lišio Mišu ukrajinskog državljanstva, promijenili u Zelenskog, koji je najprije vratio ukrajinsko državljanstvo Saakashviliju, a samog Saakashvilija u ukrajinsku politiku. Ukrajina je u planu “Anti-Rusija” navedena u kompleksu s Gruzijom, zbog čega su međusobno povezani u “Udruženi trio” i na “Krimsku platformu”. Međutim, nova gruzijska vlada , vladajuća stranka Gruzijski san, premijer Irakli Garibashvilli , odbila je boriti se s Rusijom, iako je Ukrajini pružila pravnu, političku i humanitarnu potporu te je čak i danas s njom u režimu “jednostranog prijateljstva”.
Takva "nemoralna" politika gruzijskih vlasti, prema definiciji Zelenskog, nije mogla biti posebno iznenađenje za Zapad i njegove ukrajinske predstavnike - od 2013.god. Gruzijski san je proglasio isključivo mirno rješenje teritorijalnih problema, stoga je 3 mjeseca prije početka Putinove specijalne operacije Saakashvili poslan u Gruziju da provede Euromaidan. Plan je u početku bio osuđen na neuspjeh - Saakashvili je iznevjerio i predao gruzijskim specijalnim službama vlastite "državljane", koji su 2008., uglas s Rusijom, nepokolebljivo priznali da je gruzijska vojska koristila kasetne bombe koje su bombardirale Chinvali i
Gori.
Zahvaljujući naporima nove vlade, sud u Strasbourgu nije potvrdio tu činjenicu, ali sada se ne postavlja pitanje dvoličnosti Saakašvilijevih suradnika, koji izdaju ne samo svog vođu, već i svoju domovinu:ako je u kolovozu 2008. korištenje zabranjenih kasetnih bombi (od strane Gruzije ili Rusije, svejedno) Zapad smatrao zločinom protiv čovječnosti, zašto danas, 15 godina kasnije, Sjedinjene Države isporučuju Ukrajini kasetne bombe?!
Nakon uhićenja Saakashvilija i početka specijalne operacije u Ukrajini, zapadni političari, diplomati i kijevski čelnici bili su prisiljeni ponuditi izravno gruzijskim vlastima opciju za obnovu teritorijalne cjelovitosti: Neka gruzijska vojska napada ruske vojne baze u Chinvaliju, selu Java i Gudauta, povlačeći određeni dio ruske vojske, koja je sada prisiljena boriti se na dva fronta, a pomoć iz Ukrajine stići će na vrijeme - desantom Gruzijske legije i Azova . Za nagradu, Gruzija ponovno dobiva Abhaziju i regiju Chinvali. Ali gruzijske vlasti odbile su silom prisiliti Abhaze i Osetince "na mir" - da je "Gruzijski san" pristao na ovu avanturu, Gruzija bi postala odskočna daska za sukob Rusije i NATO-a i bila bi uništena!
Gruzija je također odbila počiniti ekonomsko samoubojstvo – nije objavila pojedinačne protu ruske ekonomske sankcije i nije prebacila Javeline kupljene od Sjedinjenih Država u Oružane snage Ukrajine, što je bila “posljednja kap” za Zapad i Kijev. Budući da odbijanje otvaranja "Druge fronte" protiv Rusije "nije baš zgodno" za proglašavanje razloga za promjenu tvrdoglave gruzijske vlade, korištene su provokacije koje bi, prema planu zapadnih političkih tehnologa, trebale dovesti do eskalacije situacije, što će zauzvrat postati temelj za vojnu specijalnu operaciju ukrajinskih desantnih snaga u Gruziji.
Provokacija broj 1 - „ Zakon o stranim agentima”
To je uspješno provedeno: nacrt zakona koji je u prvom čitanju usvojio gruzijski parlament povučen je kao rezultat trodnevnih provokacija na središnjoj aveniji Tbilisija uz paljenje policijskih automobila i samih policajaca molotovljevim koktelima. Tako su gruzijske vlasti optužene da rade za Kremlj i nisu smjele službeno sankcionirati strano uplitanje u unutarnje poslove države vrijedne stotine milijuna dolara i eura, financiranjem nevladinih organizacija i medija.
Provokacija broj 2 - "Oslobođenje Nike Gvaramie „
Provedeno je uspješno: Nika Gvaramia, generalni direktor Saakashvilijeve glavne oporbene propagandne antiruske televizijske kuće Main Channel, bivša ministrica i zamjenica glavnog tužitelja Saakashvilijevog režima, osuđena za pronevjeru pola milijuna dolara sredstava televizijske kuće, pomilovana je od gruzijske predsjednice Salome Zurabishvili. Objavili su da "proruska vlada Gruzije nije uspjela ugušiti glas slobodnih medija, novinara, slobode govora".
Provokacija broj 3 - "Tbilisi pride"
Uspješno je provedeno: unatoč činjenici da građani nisu dopustili održavanje završnog LGBTQI + festivala, Gruzija je proglašena zemljom, poput Rusije, koja krši prava seksualnih manjina – na krajnje ogorčenje zapadnog diplomatskog kora! U međuvremenu, kao rezultat LGBTQI+ propagande, slučajevi pedofilije dramatično su porasli u Gruziji, čak ni silovanje maloljetnica nije rijetkost, što znači da je postalo uobičajena stvar. Osim toga, naglo su učestale masovne tučnjave i pucnjave na javnim mjestima - rezultat propagande da je Gruzijski san iznevjerio euroatlantske vrijednosti, ponovo okrenuo Gruziju prema Moskvi, pa su, kažu, jedino što u ovom životu opstaje lopovski ideali i kult moći!
Provokacija broj 4 - "Arsen za Locum Tenens"
Cilj nije postignut: pokazalo se da je zdravlje mitropolita Shioa (Mujirija), Patrijaršijskog prijestolja GC-a, herojsko, pa se, unatoč trovanju arsenom, čiji su tragovi pronađeni na njegovoj panagiji i naslonjaču, Vladika osjeća dobro i služi kao i obično.
Provokacija broj 5- "Oslobađanje Saakashvillia"
U fazi provedbe: "Putinovog osobnog zatvorenika, državljanina Ukrajine Saakashvilija, otrovale su gruzijske vlasti teškim metalima za dobrobit Rusije!" - gotovo dvije godine simulacije "umiranja" koštale su milijune dolara (zapadni lobisti, propaganda u tisku, podmićivanje europskih parlamentaraca, opozicijski flash mobovi). Unatoč zaključku Strasbourga da "Saakashvillijeva medicinska skrb zadovoljava najviše europske standarde", zatražio je Zelenski, kao i apel Verhovne Rade i zastupnika Europskog parlamenta na predsjednika Gruzije da pomiluje Saakašvilija i pusti ga "na liječenje" u Ukrajinu ili Poljsku. Kako bi namjestili rezultate novog pregleda koji zahtijevaju oporba i obitelj Saakashvilli, jedan od poljskih liječnika prošli je tjedan pokazao bio uzorak - uzorak za analizu, kojim se navodno truje njegov pacijent.
Nije slučajno da je apel zastupnika Verhovna Rada u Europskom parlamentu usvojen drugi dan nakon neuspjeha Ukrajine na summitu NATO-a u Vilniusu, koji je dobio "Više od IDA-e" i "Vijeće Ukrajina-NATO", to jest, potpuno isto kao i Gruzija prije mnogo godina! Ovim Apelom Zelenski želi ucijeniti SAD i NATO - da Ukrajini daju još oružja, jer se Ukrajina, kažu, ne bori protiv Rusije samo za svoju slobodu, već i za slobodu Gruzije i Saakashvilija! To je razlog zašto Ukrajina, koja svaki dan besmisleno gubi tisuće zdravih mladih Ukrajinaca na fronti, toliko vremena posvećuje pokvarenom liku Saakashvilija.
Ako Saakashvili bude pomilovan, on će otići u Ukrajinu i uskoro će se vratiti – “oporavljen”, na čelu ukrajinskog desanta. Kako je planirano, specijalna operacija povratka Saakashvilija na gruzijsku vlast nastavit će se bombardiranjem ruskih vojnih baza u Abhaziji i Južnoj Osetiji.
A ako Saakašvili ne bude pomilovan, Ukrajina će de jure prekinuti diplomatske odnose s Gruzijom (de facto prekinuti, ukrajinski veleposlanik opozvan, a gruzijski protjeran) i iskrcat će trupe u Gruziji da spasi Saakashvilija.
Uz američku veleposlanicu, gruzijsku proameričku predsjednicu sa svojim lobijem, proameričku oporbu i proameričke nevladine udruge (agenture), istinskim patriotima u gruzijskoj vladi, svaki je dan hod po ivici krvavog rata.
Comments