U nedjelju, 19. svibnja, iranski mediji počeli su izvještavati o incidentu koji je uključivao helikopter u kojem su bili predsjednik Ebrahim Raisi, ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian, imam molitve petkom za grad Tabriz i novoimenovani guverner pokrajine Istočni Azerbajdžan.
Autor: Fereshteh Sadeghi
Prilagodio: Darko Brlečić
Zajedno s drugim pokrajinskim i vladinim dužnosnicima, skupina se vraćala s otvaranja vodene brane na sjeverozapadnoj granici Irana s azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Aliyevom.
S operacijama potrage i spašavanja koje su se povukle u pokrivač magle na planinskom sjeverozapadu Irana, sve nade da će se pronaći preživjeli smanjile su se u ranim jutarnjim satima ponedjeljka, a iranska vlada proglasila je smrt osmog predsjednika zajedno sa sedam njegovih suputnika.
Ubrzo nakon što je vijest potvrđena, sva se pozornost usmjerila na dva pitanja: što će se dalje događati i tko će zamijeniti pokojnog predsjednika i ministra vanjskih poslova.
Kako stoji u članku 131. iranskog ustava, u slučaju predsjednikove odsutnosti, smrti ili ostavke, potpredsjednik preuzima odgovornost i djeluje kao privremeni šef vlade. U ovom slučaju, prvog potpredsjednika, Mohammada Mokhbera, vrhovni vođa Ali Khamenei odmah je ovlastio da preuzme odgovornost.
Isti ustavni članak kaže da privremeni šef vlade, predsjednik Sabora i čelnik pravosuđa moraju pripremiti temelje za nove predsjedničke izbore u roku od 50 dana.
Istog dana, novoprisegnuta prijelazna vlada objavila je da će se izbori održati 28. lipnja.
Kandidati koji će zamijeniti Raisija službeno će biti proglašeni tri tjedna prije glasovanja, prema iranskom zakonu.
Privremeni šef vlade
Privremeni predsjednik Mokhber već je vjerojatan kandidat. Mohammad Mokhber Dezfuli, godinama poznat među iranskom izvršnom elitom, potječe iz svećeničke obitelji u naftom bogatoj pokrajini Khouzestan. Ima dva doktorata iz područja gospodarskog razvoja i međunarodnih odnosa, a svoj uspon na ljestvici moći započeo je pridruživanjem financijskim subjektima koje nadzire iranski vrhovni vođa.
Pridružio se Zakladi Mostazafan i njezinom financijskom ogranku, Sina Bank. Godine 2007. Khamenei ga je imenovao predsjednikom Izvršnog stožera Direktive imama Homeinija, obično skraćeno "Setad".
Setad je bogati konglomerat pod Khameneijevim izravnim nadzorom. Predsjednik Setada mora biti pouzdan i lojalan svom šefu, budući da položaj odgovara samo vođi i njegovom uredu. Osim toga, niti jedna državna organizacija ne može se miješati u Setadove poslove. To pojedinca koji predsjedava Setadom čini nekim tko ima veliku moć.
Mokhber je zakoračio u prvi plan iranske političke scene nakon što je Raisi pobijedio na izborima 2021. Kao bivši vrhunski sudac, Raisi je izabrao Mokhbera za izvršno lice svoje vlade. Bude li krajem lipnja izabran za devetog predsjednika Irana, Mokhber će vjerojatno nastaviti istim putem kao i Raisi, budući da je već bio vozač za volanom osme iranske vlade.
Tko staje u kožu Amir-Abdollahiana?
Drugo neposredno pitanje koje je trebalo riješiti nakon tragične helikopterske nesreće bilo je pronaći zamjenu za ministra vanjskih poslova Hosseina Amir-Abdollahiana, budući da si Islamska Republika nije mogla dopustiti da njegova odsutnost naškodi ili poremeti njezine diplomatske napore u zapadnoj Aziji.
Od početka operacije Al-Aqsa Flood od strane palestinskog otpora protiv Izraela 7. listopada, Amir-Abdollahian je imao zauzet raspored, putujući u brojne arapske i europske prijestolnice pa čak i dalje do UN-a, prikupljajući potporu za Palestince i unapređujući iransku strategiju za osi otpora.
Stoga je u svom prvom nalogu Mokhber imenovao Ali Bagheri Kanija, zamjenika za politička pitanja Amir-Abdollahiana i glavnog iranskog nuklearnog pregovarača, za šefa "vladinog odbora za vanjske odnose".
Slično Mokhberu, Bagheri Kani dolazi iz svećeničke obitelji. Njegov otac, ajatolah Mohammad-Bagher Bagheri Kani, bio je član Skupštine stručnjaka koja bira iranskog vođu. Njegov brat Mesbah ul-Huda Bagheri Kani oženjen je Khameneijevom kćeri.
Alijev ujak, ajatolah Mohammad-Reza Mahdavi Kani (1931. – 2014.), poznati je konzervativni političar koji je nakratko bio premijer i ministar unutarnjih poslova 1981. Međutim, njegove najvažnije uloge bile su vođenje velike klerikalne skupine, Udruge borbenog svećenstva, i obnašao dužnost dekana Sveučilišta Imam Sadeq više od tri desetljeća.
Sveučilište Imam Sadeq često se opisuje kao "tvornica" koja je proizvela najmanje dvije generacije rukovoditelja odanih Islamskoj Republici, njezinim vođama, ciljevima i politici. To je također alma mater Bagheri Kani, u kojoj je kasnije predavao ekonomiju.
Bagheri Kani poznat je kao ozbiljan i tih diplomat, a tri godine izravnog kontakta sa zapadnim i regionalnim diplomatima dale su potonjem dovoljno vremena da ga upozna. S pokojnim ministrom vanjskih poslova Amir-Abdollahianom – koji je uživao u dobrim i dugogodišnjim odnosima s arapskim prijestolnicama – koji se pridružio povijesti, sada je vrijeme da Bagheri Kani unaprijedi iranske strategije diljem svijeta, posebice u zapadnoj Aziji.
Bagheri Kani pridružio se Ministarstvu vanjskih poslova u svojim kasnim 20-ima i vodio je MENA i kasnije Srednjoeuropske odjele iranskog Ministarstva vanjskih poslova.
Buduća vanjska politika Irana: Put kontinuiteta
Čini se da je budući smjer vanjske politike Irana postavljen na kurs kontinuiteta, bez obzira na to hoće li Mohammad Mokhber pobijediti na izborima u lipnju. S obzirom na njegovu dokazanu učinkovitost, Raisijevo nasljeđe davanja prioriteta iranskim interesima unutar zemlje i njegov pristup vanjskoj politici "Pogled na istok" vjerojatno će se zadržati i pod njegovim nasljednikom.
Za razliku od težnji prethodnika Hassana Rouhanija za poboljšanjem odnosa sa zapadom, Raisijev pristup naglašavao je jačanje veza s Rusijom, Kinom i drugim nacijama globalnog juga. Njegovi napori uzdigli su položaj Teherana na ovoj geopolitičkoj sceni do vodećeg položaja uz Peking i Moskvu. Raisijeve diplomatske inicijative, uključujući posjete Latinskoj Americi i Africi, nastavile su širiti utjecaj Irana na globalnoj sceni.
Raisijev nasljednik vjerojatno će slijediti njegov politički put uspjeha, održavajući kontinuitet unutarnje i vanjske politike. Kao takva, strateška orijentacija Irana prema istoku i konsolidacija njegove pozicije na globalnom jugu vjerojatno će ostati ključni stupovi njegove vanjskopolitičke agende u nadolazećim godinama.
Kommentare